Sarajevska novinarka Besima Svraka na svojem je Facebook profilu opisala uznemirujuće iskustvo njezine majke koja je šest dana ležala u Infektivnoj klinici u Kliničkom centru u Sarajevu.
– Što se događa na Infektivnom odjelu Kliničkog centra kad nitko ne gleda? Mama je ležala šest dana na Infektivnom, covid, srećom cijepljena, bez težih covid posljedica, ali inače teško bolesna, od dijabetesa, bubrezi i ostalih milijun problema. Danas je trebala biti prebačena na drugu kliniku i ja odem pred Infektivnu kliniku da je pričekam – posjete su zabranjene zbog opravdanih razloga – pa da iskoristim priliku, a i da porazgovaram s novom doktoricom koja će je preuzeti. Medicinsko osoblje ne zna da sam došla, rekli su da će javiti kad je budu premjestili.
Stojim ispred staklenih vrata i vidim kako se približavaju dvije sestrice, jedna vozi mamu u kolicima, druga nosi stvari. Sestra, kako sam kasnije saznala, plava, nosi naočale, agresivno gura noge moje mame na postolje kolica, agresivno, skoro da joj čupa ruku, trese je i nešto joj ljutito govori kao da će je udariti. Uletjela sam unutra i počela vrištali na njih, mama, vidno smršavila za šest dana koliko je tu bila, upišana, izbodenih iglama ruku, krvavog džempera, umazana nekom hranom oko usta, grčevito se hvata za mene i govori mi da je vodim odatle. Na granici da nekoga ubijem, pitam ih što joj je ovo po ustima, ova druga sestra mutavo pita: Koje?
Podižem mamu iz kolica kako bih je odvela do drugog odjela, međutim, mama nemoćna sjeda na pod, nekoliko žena koje su bile u blizini prilaze i pitaju treba li pomoći, portir uskače i smješta mamu u kolica. Mama me moli da joj dam vode. Iz kese u kojoj su joj stvari uzimam sok, žedna je, ispija skoro litru soka, pa rekoh: ‘Mama, jesi li što pila uopće?’ Kaže da nije. Pogledam u vrećicu, u njoj sve stvari koje sam donijela jučer, nisu joj uopće dali, u vrećici zajedno s cvijećem i tabletama koje su mi tražili da donesem, nedostaju inzulini koje sam donijela prije četiri dana, kažu da ne znaju gdje su!!!
Ne iznosim nikad ništa javno ovako, pokušala sam lijepe stvari iz bolnica da prenesem, ali dok tipkam u dilemi sam trebam li išta pisati, jer kome, pretvorili smo se u male miševe koji samo šute dok nas pljačkaju i pričaju nam o ratu! Vrištala bih iz sveg glasa, ne znam šta drugo da radim – napisala je Besima Svraka.
PIŠE PSD