Dugogodišnju rubriku Pitanje sadašnjega trenutka u kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana uvijek aktualnim temama ispunjava Josip Grbac, redoviti profesor na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, svećenik Porečke i Pulske biskupije.
Ovom prilikom, uz dopuštenje autora, donosimo dio njegove kolumne o aktualnom popisu stanovništva iz listopadskog broja Kane. Podsjećamo da je terensko popisivanje produljeno do 14. studenoga 2021. godine.
Popis stanovništva može itekako utjecati na buduća događanja
Pozamašan zahvat, ne zbog broja stanovnika (kakav je tek zahvat takav popis u Kini?!), nego zato što u Hrvatskoj, na relativno mali broj stanovnika, postoje mnoge različitosti, po nacionalnoj, vjerskoj, kulturološkoj ili nekoj drugoj liniji, a sve su te različitosti vezane za veliku dozu emocionalnosti, određene ljubomore za ono što je „naše”, katkada i pretjeranog straha od moguće zlouporabe, piše prof. dr. sc. Josip Grbac.
Popis stanovništva zahvat je koji može itekako utjecati na buduća događanja na ovim prostorima. Po sebi, takav je popis u nekom smislu etički „neutralan čin”, statističke vrijednosti, bez ikakvih moralnih ili nekih drugih dvojbi. Mi jednostavno želimo znati koliko nas ima, kakvoga smo imovnoga stanja, kakav nam je prosječni standard, smanjuje li se ili povećava broj stanovnika itd. Ovakvi će podatci biti desetljećima korišteni u najraznovrsnije svrhe.
(…)
1. Povrat na logiku cara Augusta
Ipak, imam dojam da će ovaj popis stanovništva dati i neke spoznaje i usmjerenja koja nadvisuju same statističke podatke o osobi, stanovanju, zanimanju, zaposlenosti ili obrazovanju. Možda će jedan od najvažnijih podataka biti onaj koji će pokazati cjelokupno gotovo katastrofalno stanje depopulacije u Hrvatskoj, tj. negativna demografska kretanja, rapidno odumiranje i starenje stanovništva, po čemu smo, kako tvrde demografi, među najugroženijim zemljama u svijetu. Možda će se iz tih podataka dobiti i nekakav uvid zašto je to tako.
(…)
Stari car August naredio je popis stanovništva jer je htio znati koliko ljudi ima pod svojom vlašću. On je ljude u svojem carstvu smatrao bogatstvom. Danas sva relevantna istraživanja pokazuju da će u budućnosti bogatstvo neke zemlje manje ovisiti o količini industrijske potrošnje, a više o tzv. ljudskom kapitalu, o broju visokoobrazovanih ljudi u nekoj zemlji. Kao da smo se vratili na logiku cara Augusta.
2. Izjašnjavanje o vjerskoj pripadnosti
Neizmjerno su važni i neki drugi podatci koje ćemo dobiti, npr. onaj o vjerskoj pripadnosti i pripadnosti nacionalnim manjinama. Na prošlom popisu stanovništva rubrika o vjerskoj pripadnosti bila je opcionalna, nije bilo obvezno popuniti tu rubriku. Međutim, pokazalo se poslije da je te podatke bilo moguće svakojako interpretirati.
Naime, iskazivanje vjerske pripadnosti ili nekog ateistilčkog uvjerenja, nosi sa sobom i neki vrijednosni stav, neku ljestvicu vrijednosti za koje se pojedinac odlučuje. I to je važno znati. Jer, iako ponavljamo kako je po opredijeljenosti stanovništva Hrvatska katolička zemlja, hrvatski zakonodavac nije tomu pridavao preveliku važnost.
Donosio je zakone koji nisu uvijek bili u skladu s kršćanskim načelima. A logično bi bilo da svaki zakonodavac ima na umu tko tvori većinu u jednom narodu. Zato je iznimno važno što je u ovom popisu stanovništva popunjavanje ove rubrike postalo obvezno.
(…)
Na prošlim izborima podatci o vjerskoj pripadnosti nisu se mogli smatrati realnima. Jer su mnogi ovu rubriku ostavili praznom. Bili su fiktivni. Iako su bili često interpretirani kao realni, pa je to dovelo do stvaranja zakonskih akata koji nisu uzimali u obzir svjetonazor i volju većine građana u hrvatskom narodu.
Možda je u ovome trenutku naše povijesti i na ovome stupnju naše demokratske zrelosti nekako pametnije da jasnije izrazimo tko smo i što osjećamo. To onda postaje neka vrsta moralne obveze za svakog zakonodavca. Da se ne bi dogodile eventualne manipulacije, bolje je, pri usvajanju demokratskih načela, ići sporijim, ali sigurnijim korakom.
3. Izjašnjavanje o pripadnosti manjinama
Koliko su podaci iz popisa stanovništva potpuniji i točni, toliko je teže njima manipulirati u političke svrhe. Tu je važno pitanje izjašnjavanja o pripadnosti manjinama. Demokratska je tekovina da u svakome civiliziranom društvu manjine moraju uživati ista prava kao većina, pa čak i veća prava kada je to potrebno radi njihove opstojnosti.
Važno je znati koliko manjina postoji u Hrvatskoj i koliko građana pripada nekoj manjini. U Hrvatskoj, u kojoj manjine uživaju sva prava, više nego u mnogim drugim svjetskim državama, znalo se događati da su upravo pripadnici manjine znali biti odlučujući čimbenik u važnim polugama vlasti. (…)
Tako i jedan jedini predstavnik manjine u Saboru ili u Vladi, koji je „jezičak na vagi“ oko definiranja većine, može biti odlučujući čimbenik oko donošenja odluka za dobrobit manjine kojoj pripada, ali i strateških odluka za cijeli narod, bez obzira na to odgovara li to interesima većine u narodu ili ne.
Tako se može dogoditi da neka saborska ili vladina odluka biva donesena iako ne pridonosi boljitku većine u narodu. Stoga je važno znati broj manjina i broj njihovih članova. Umjesto da često slušamo „vapaje“ manjina o kršenju njihovih prava, poslušajmo malo i statistike. To se ne odnosi samo na manjine jednog naroda, nego i na tzv. svjetonazorske manjine.
4. Razmjeri „šutljive“ manjine
Za razliku od cara Augusta koji je prije dva milenija naredio popis stanovništva kako bi doznao koji je doseg njegove moći, ovaj, naš popis stanovništva trebao bi iznjedriti i jednu „šutljivu“ manjinu, a to je ona koju čine siromašni, umirovljenici, obitelji koje svojim primanjima jedva uspijevaju zadovoljiti elementarne potrebe, nezaposleni, beskućnici. (…)
Zato ovaj popis nema samo statističku važnost nego može usmjeriti pozornost i djelatnosti države i cijeloga društva na one koje prečesto zaboravljamo. (…) Konačno, ovaj popis stanovništva može nas usmjeriti prema većoj pravednosti u podjeli dobara. Njih su stvarali i oni ljudi koji danas žive na rubovima društva.
* Prof. dr. sc. Josip Grbac svećenik je i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologija u Rijeci. Rođen je 1955. u istarskom Lanišću, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je 1974. godine u Biskupskoj gimnaziji u Pazinu. Od 1976. godine studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je 1983. godine završio magisterij iz moralne teologije i stekao akademski naziv magistra teološke znanosti iz moralne teologije. Godine 1982. zaređen je za svećenika u Porečko-pulskoj biskupiji.
Doktorsku radnju s temom ”Ljudski rad i integralni poziv čovjeka” obranio je 1987. godine. U rujnu 1988. postaje profesor moralne teologije na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci. Od 1994. do 2000. godine u dva mandata obnaša dužnost rektora Teologije u Rijeci. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2004. godine, a 2010. i u zvanje redovitog profesora. Bio je u jednom mandatu član Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i tajnik komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. Sada je, već u drugom mandatu, član Vijeća HBK za nauk vjere. Od 2006. do 2010. godine bio je glavni je i odgovorni urednik Riječkog teološkog časopisa. Član je znanstvenog vijeće u nekoliko časopisa.
Iz njegove bibliografije mogu se izdvojiti knjige: Graditelji Kraljevstva. Teologija rada II. vatikanskog sabora (Rijeka 1996.), Kršćanska etika u ozračju svakodnevice (Pazin 2004.), Etičke dvojbe hrvatskog društva: O važnosti odgoja za moralne vrijednosti (Zagreb 2009.). Urednik je nekoliko zbornika, a napisao je i objavio 60-ak znanstvenih i stručnih radova.
Izvor: narod.hr/kana