Nutricionist se bavi prehranom čovjeka u zdravlju i bolesti, promišljanjem nove hrane, edukacijom o pravilnoj prehrani, te znanstveno-istraživačkim radom.
O pravilnoj prehrani i kvaliteti hrane danas, za Pogled.ba govorila je mag. nutr. Marijana Zubac i direktorica NutriCentra Mostar.
S kojim se predrasudama i problemima najčešće susrećete kao nutricionist?
Ljudi misle da smo potrebni samo pretilima. Smatraju da je pravilna prehrana skupa. Ni jedno ni drugo nije istina. Mi smo računali – prehrana prema našem programu mjesečno iznosi 211 KM po osobi. Podijelite to na 30 dana. Ulog u zdravlje iznosi 7 KM dnevno. Ne želim više trošiti riječi na pozive o promjenama, pričam samo o argumentima. Također, nismo potrebni samo pretilima! To što imate možda kilažu približno idealnoj ne znači da jedete hranu koja je prilagođena vama i koja štiti organizam. Jeste li unijeli dovoljno kalcija taj dan? Željeza? Proteina? E, to procjenjuje nutricionist.
Svijest je veća nego prije 5 godina, ali daleko smo od pravog puta. Trebamo živjeti dostojanstveno.
Svaki dan razgovarate s ljudima o prehrani, što je to što ljude najviše zanima?
Ljudi su i dalje motivirani estetskim dobitkom. Najviše ih zanima podatak koliko brzo im radi metabolizam. Naši uređaji taj podatak računaju u odnosu na biološke godine. Zamislite kada ženi od 35 godina kažete da joj metabolizam radi kao da joj je 50 godina! Sve se mijenja!
Ja uvijek kažem da je ljepota nuspojava zdravlja. Uzak struk može biti i zbog iscrpljenosti. Oprezno treba pozicionirati motiv za promjenu.
Kakve su prehrambene navike Mostaraca, je li pretilost najveći problem zbog kojeg vam se javljaju?
Ja bih rekla da se stanje znatno poboljšava. Više se razmišlja o kvaliteti hrane, iza korona izolacije iznicali su novi vrtovi, fit barovi, a možda se i naš glas u medijima napokon čuje, pa se malo po malo svijest ipak podiže.
.
Sa kojim se problemima roditelji susreću kada je riječ o djeci predškolske dobi?
Uglavnom, s nedostatkom vremena i neznanjem. Ne znaju što bi djetetu poslali u školu, ne znaju kako reagirati kada vide da djeca već prelaze u pretilost, ne znaju što s njima kada ne žele jesti voće… Uglavnom, iz najbolje namjere, naprave rez po slatkišima. Međutim, to su djeca i sve bi trebalo biti dopušteno. Roditelje treba educirati. Ljudi žele promjene, vjerujte mi, samo im treba ponuditi modele ponašanja i dozu znanja.
Je li se posljednjih godina promijenila kvaliteta hrane, često se spominje da voće i povrće nemaju vrijednost koju su imali prije?
To su uglavnom neutemeljene izjave. S obzirom da se bavim i kliničkim ispitivanjem lijekova, jako dobro poznajem dobre i referentne izvore kliničkih ispitivanja. Naravno da se sve mijenja – klima, pa i tlo na kojem sadimo. Kada smo kod tla, zaboravljamo na poslijeratne čestice koje su ostale u tlu, vrijeme raspada tih tvari zna potrajati i preko 100 godina. Ali ne možemo reći da je kvaliteta raštike različita od tada. Mi trebamo brinuti o tome da sadimo, kontroliramo aditive u pripremi hrane, pazimo na količinu, dobro peremo i “pojačamo” svježe povrće.
Što nam donosi budućnost nutricionizma?
Moje mišljenje je da bi se smjernice uskoro trebale pomicati u korist biljne prehrane. Uravnotežena prehrana se treba korigirati prema individualnoj procjeni nutricionista, pogotovo kod autoimunoloških poremećaja.
Autor: pogledba