Zlato je strateška rezerva u vrijeme krize – posljednje utočište za investitore, jer je posljednje gubi na vrijednosti. Zato i ne čudi što je najvišu cijenu dosegla tijekom pandemije kovida, ali i što je Srbija vratila svoje zlatne rezerve u nacionalnu riznicu. Za svaki slučaj, piše Sputnik.
Zlatne rezerve Srbije iznose više od 37 tona, a sve zlato je u zemlji od prije nekoliko mjeseci, otkako je posljednja tona povučena iz inozemstva, točnije iz Berna u Švicarskoj i Londona, rekla je guvernerka Narodne banke Srbije (NBS) Jorgovanka Tabaković.
Kada je srpsko zlato krajem srpnja bilo u trezoru NBS-a, objasnila je da u uvjetima povećane globalne neizvjesnosti srpska središnja banka želi dodatno povećati svoju sigurnost i dostupnost.
Zlatna groznica nije Srbiju zaobišla ni tijekom pandemije, kao što je bila tijekom financijske krize 2008. godine, kada je vrijednost zlata porasla za 280 posto, a iako se stabilizirala nakon šok krize, ipak je ostala povećana za oko 200 posto.
Profesor bankarstva na Beogradskoj bankarskoj akademiji Branko Živanović napominje da je od siječnja 2020., na samom početku pandemije kovida, vrijednost zlata bila oko 1.500 dolara po finoj unci, a najskuplje je bilo u kolovozu prošle godine kada je njegova cijena bila 2.100 dolara po unci.
Tijekom ove godine, kada se, kako kaže za Sputnik, svijet navikao na pandemiju i strah od nepoznatog jenjavao, a cjepiva su počela davati rezultate, situacija se stabilizirala. Ponovno je počelo ulaganje u druge vrste rezervi, pa je cijena zlata pala 2021. godine. U siječnju-srpnju je kotirala između 1900 i 1950 dolara za uncu, tako da bi cijena tijekom studenog bila oko 1800 dolara, kaže.
U svakom slučaju, i u kriznim i u nekriznim vremenima, zlato ima značajnu ulogu u strukturi monetarnih rezervi svake zemlje, ističe naš sugovornik, navodeći da ga zemlje polažu u trezore svojih središnjih banaka kao stratešku pričuvu.
Ističe da iako je nakon 1976., padom tzv. Bretton Woods monetarnog sustava, zlatni standard ukinut, čime je de jure zlatu oduzeta monetarna uloga i status rezervne valute, ono to de facto nikada nije izgubilo monetarnu ulogu.
U nekim kriznim godinama postalo je puno privlačniji od bilo koje vrste deviznih ili monetarnih rezervi. To što nikada neće izgubiti svoju vrijednost je, kako kaže, najveća prednost.
Prema riječima guvernera NBS-a, zlatne rezerve Srbije su krajem srpnja činile 12,4 posto ukupnih deviznih rezervi NBS, u usporedbi s 5,7 posto na kraju 2012. godine. U istom razdoblju njegov se iznos više nego udvostručio, dok se njegova vrijednost utrostručila i sada iznosi 1,8 milijardi eura, kazala je tada Tabaković.
Činjenica da je NBS povukla sve zlatne rezerve Srbije iz inozemstva i vratila ih kući, kaže Živanović, nešto je što prati krizna vremena.
Kako je napomenula i sama guvernerka, posljednjih godina prisutan je trend repatrijacije zlatnih rezervi iz riznice američkog Fed-a, Bank of England, švicarskih i drugih banaka, gdje one uglavnom leže, što također košta. Vratile su ih i Njemačka, Nizozemska, Austrija, Poljska, Mađarska…
Ne treba zanemariti činjenicu da se dogodilo da država ne može povući svoje zlatne rezerve kad god želi. Najnoviji primjer je Venezuela, kojoj je Britanija odbila vratiti zlato iz Engleske banke jer nije priznala vladu Nicolasa Madura, smatrajući izbore 2018. nelegitimnima.
Uoči Drugog svjetskog rata Francuska je tajno odnijela većinu svog zlata u Sjedinjene Države, bojeći se Nijemaca. Kada su nacisti bili poraženi, Sjedinjene Države su ga odbile vratiti jer depozitar nije bila država nego privatne osobe. Francuski predsjednik Charles de Gaulle uspio je vratiti 4400 tona plemenitog metala samo u zamjenu za američku valutu, odnosno morao je platiti francusko zlato.
Tijekom krize 1991. Indija je poslala osam tona zlata Engleskoj banci kao kolateral za zajmove kako bi se izbjeglo neplaćanje. Indija je vratila dugove, ali je zlato, kako navodi “Politika”, ostalo u Londonu, jer “nije bilo sigurno za transport”.
NBS nije samo povukla zlato, nego je najavila da će ga i ubuduće otkupljivati s ciljem da uskoro osigura rezerve od 50 tona.
Odluku naše središnje banke o daljnjem povećanju udjela zlata u strukturi svojih deviznih, odnosno monetarnih rezervi, profesor bankarstva vidi kao prirodan i dobar potez jer ne mijenja bitno strukturu pričuva. To bi se, kaže, dogodilo kada bi zlato činilo više od 20 posto srpskih deviznih rezervi, što bi druge zbunilo. Pitali bi se zašto gomilamo toliko zlata s obzirom da je to, kako kaže, svojevrsno sterilno bogatstvo.
Zlato, kako ističe, ima svojih prednosti i mana.
“Njegova slabost je u tome što kada se situacija stabilizira, pada cijena, jako je skupo osiguranje, transport, servisiranje, teško je svakodnevno prebacivati u novac i to je isključivo strateška, neoperativna rezerva”, objašnjava Živanović.
A geopolitičke razloge vidi u tome što neke velike zemlje već nekoliko godina gomilaju zlatne rezerve.
On sigurno ne spada u te skupine zemalja, a dosadašnju politiku, smatra, treba zadržati takvom kakva jest. Treba postojati određeni postotak zlatnih rezervi koje jamče stabilnost, a nikada ne ići u krajnosti i gomilati ih bez smisla i potrebe, kaže Živanović za Sputnik.
PIŠE PSD