Često se u ljude koji su preboljeli teške dijagnoze, primjerice karcinome, utisne strah od ponovnog povratka bolesti. Kako taj strah ne bi ljude paralizirao te kako bi mogli normalno, mirno i sretnije živjeti, savjetuje psihologinja Ana Mrčić.
I sama je prije 4 i pol godine proživjela borbu s mijelodisplastičnim sindromom (MDS), odnosno preleukemijom, a nakon toga vrlo tešku transplantaciju krvotvornih matičnih stanica. Svoje iskustvo podijelila je u emisiji Kod nas doma.
– Teška bolest, ali nije nešto što čovjek treba nositi sa sobom cijeli život, u smislu straha. Naravno da sam više puta pomislila da postoji mogućnost da se bolest vrati, ali nekako sam odlučila da je bolje da živim sada dok je sve u redu, i da se previše ne opterećujem time što će možda biti. U tom bi slučaju život bio prilično opterećen i nekvalitetan – ne možete se usmjeriti na ništa drugo, jer te negativne misli koje vas opsjedaju nisu dobre ni za što, kaže Mrčić.
Ističe kako su najbolji alati za “život u trenutku” biti aktivan što je više moguće.
– Uvijek kažem, pokušaj živjeti što sličnije onom vremenu prije bolesti. Naravno da neka ograničenja sada postoje, ne možeš sve što si mogao prije, ali jednostavno treba pokušati što više biti aktivan i uključiti se, družiti se, ne se samo zatvoriti u kuću i imati crne misli o tome što ako se dogodi. Za to ćemo imati vremena ako se dogodi. Treba vježbati, raditi nešto što nas veseli, zbog čega se osjećamo korisni, objašnjava.
Osim u osvještavanju ljudi, Mrčić kaže kako ju je bolest donijela i neke druge pozitivne promjene.
– Kad čovjek vidi koliko je uspio proći, onda vam to daje pravo da vjerujete da ćete se i u nekim budućim situacijama uspjeti izboriti s tim. To je najvažnije. Vidiš koliko si zapravo jako i koliko možeš izdržati, napominje Ana i dodaje kako je tijekom svog boravka u bolnici vjerovala da će sve dobro proći.
– Treba maksimalno zadržati razinu aktivnosti, jer vam ona daje bolje raspoloženje, manje ste umorni, dodaje.
Ljudima koji se svojim omiljenim aktivnostima nakon bolesti više ne mogu baviti, Mrčić savjetuje kako mogu pronaći drugi hobi ili aktivnost koja će ih veseliti.
– Zapravo, možda da niste bili bolesni bi se stalno držali neke kolotečine i uvijek radili jedno te isto. Ovako vam zapravo mogućnosti šire, jer se više ne bavite tim, nego nečim drugim. Nešto drugo otkrivate. Planirajte, maštajte, sanjajte. Nema razloga za zaustaviti se, zaključuje Mrčić.
Izvor:hrt.hr