Za mladog pjevača ništa nije slađe od domaće slanine i luka kad mora nešto na brzinu prigristi, a kad uhvati vremena rado sprema ‘hercegovački toć‘. S čitateljima magazina Gloria podijelio je svoj najdraži recept.

U posljednjih go­­dinu dana puno se toga promijenilo u životu Vinka Ćemeraša (26). Zahvaljujući pobjedi u glazbenom TV showu The Voice Hrvatska vrlo brzo je od nepoznatog mladića iz Čapljine postao prepoznatljivi pjevač, koji je publiku osvojio obradom pjesme “Pelin i med” Dina Dvornika. Uslijedili su singlovi “Samo da ti si tu”, “Nauči me” i “Dobro je” te nedavno objavljen debitantski album “Na putu”, snimljen s pratećom grupom Talvi Tuuli. Vinko se brzo navikao na davanje intervjua, koncerte i studijska snimanja, ali je zadržao i jednu staru naviku u kojoj uživa – kuhanje. Osobito rado kuha jela poput hercegovačkog toća.

Zašto vam je taj gulaš toliko važan?

– Kada smo prije jedanaest godina u Čapljini počeli organizirati JazFest, bilo nam je važno da gosti uz dobru glazbu uživaju i u dobroj hrani. Zbog velikog broja posjetitelja to je trebalo biti nešto što se relativno jednostavno može pripremiti u dovoljnim količinama, a da nije roštilj. U svakom slučaju, nešto drukčije za alternativnu publiku. Brzo smo se složili da je to toć, kako zovemo naš tradicionalni gulaš uz koji smo svi odrasli. Svaka kuća ima svoj recept, koji se za nijansu razlikuje od drugih, ali osnova je jednaka: nekoliko vrsta mesa, uglavnom divljači, malo vina i višesatno kuhanje.

Kakva je reakcija kušača?

– Odlična! Svatko tko ga jednom kuša, rado se zbog njega vraća u Hercegovinu.

Uz koji prilog najbolje prija?

– Gotovo da nema priloga uz koji ne odgovara. Može se jesti i sam, sa šnitom kvalitetnog kruha, ali meni je najdraži s domaćim njokima.

Koje vino poslužiti uz toć?

– Obavezno crno. Dobro se sljubljuje uz više vrsta, ali ako možete nabaviti hercegovačko domaće vino, sigurno nećete pogriješiti.

Od koga ste naučili najviše kulinarskih tajni?

– Osnovama kuhanja naučila me majka Danije­­la, a nekoliko trikova doznao sam i dok sam nakon srednje škole pet godina sezonski radio kao konobar u Trogiru. Uvijek me je zanimalo malo zaviriti i u kuhinju. Možda sam čak kuharima i previše dosađivao pitanjima “a kako ovo, a kako ono”, ali na kraju sam prilično toga doznao.

Uz kakva ste jela odrasli?

– Uglavnom su to bila razna variva. Zanimljivo je da mi se to u djetinjstvu nije nimalo sviđalo. Kada bi mama rekla da je za ručak grah ili raštika, samo bih zakolutao očima. Danas mi nema slađeg jela.

Sjećate li se prvog jela koje ste sami pripremili?

– Nikada neću zaboraviti uštipke koje sam ispekao kada sam imao četrnaest godina. Naizgled nema jednostavnijeg recepta, samo brašno, sol i voda, ali nije tako jednostavno pogoditi prave omjere. Kada donesete uštipke na hercegovački stol, oni moraju biti savršeni. Moji su bili za prste polizati. Dodate li malo sira iz mijeha i pršuta, dobili ste pravu poslasticu.

Hercegovački toć 

Sastojci: 

  • 50 dag junetine
  • 50 dag divljači
  • 1 kg luka
  • 1 mrkva
  • 1 češnjak
  • malo maslinova ulja
  • vode i crnog vina po potrebi
  • sol i papar
  • ljuta paprika, 
  • 1 žličica mljevene crvene paprike
  • 2 lovorova lista, 
  • malo koncentrata rajčice

Priprava: 

Luk i češnjak nasjeckati i pirjati. Zatim dodati meso narezano na kockice, posoliti, popapriti, dodati naribanu mrkvu i dobro promiješati. Potom dodati papriku te dalje pirjati na laganoj vatri uz povremeno dolijevanje vode i vina. Često miješati da ne zagori. Kad je meso napola kuhano, dodati lovorov list, a pri kraju kuhanja koncentrat rajčice da se umak zgusne. Gulaš je gotov kad je meso sasvim mekano.

Piše: Josip Jurčić/Gloria.hr

error: Content is protected !!