Teta Doris, kako ću ja to – tiho je upitala prije dvadeset i pet godina sramežljiva plavokosa Splićanka Doris Dragović.

– Ništa ti ne brini, sve će biti u redu – odgovorila je sigurnim glasom Doris Jeleni Rozgi koja je tog proljeća 1996. godine uoči svog premijernog pjevačkog nastupa na Dori s pjesmom “Aha” trebala dati svoj prvi intervju u životu, i to upravo novinarki Jutarnjeg lista Klari Rožman.

Nas tri našle smo se u jednom zagrebačkom stanu, a Jelena, koja je tada iza sebe već imala respektabilnu baletnu karijeru – nakon osnovne škole, upisala je srednju baletnu školu i počela plesati u baletu Hrvatskog narodnog kazališta gdje ja nastupala u Labuđem jezeru, Trnoružici, Orašaru… – više se bojala intervjua za novine nego skorašnjeg solističkog nastupa na Dori, na kojoj je samo par dana kasnije osvojila visoko drugo mjesto (prva je bila Maja Blagdan s pjesmom “Sveta ljubav”).

– Ajme, sićaš li se kako smo radile taj intervju – smije se danas Jelena i nastavlja:

– Ja sam tada mislila da ću umrijeti od treme. Odgovarala sam ti s ‘da’, ‘ne’ i ‘možda’, a onda je Doris uzela stvar u svoje ruke i počela mi pomagati s odgovorima. Sva se uživjela kako bi mi pomogla. Najbolje je bilo kada je detaljno pričala o tome kako je od baleta imala krvave žuljeve na nogama, pa sam se tu ja malo ohrabrila i pitala je kako zna za to, a ona mi je rekla da je i sama kao curica plesala balet – prisjeća se Jelena koja slavi dvadeset i petu godišnjicu glazbene karijere.

– Mojih prvih 25 godina. Kada sam prvi put uzela mikrofon u ruke, nisam bila svjesna kakva me budućnost čeka… Bilo je svega, uspona, padova, sreće, razočaranja, puno lipih i onih malo manje lipih stvari… Ali da se opet rodim, isti put bih izabrala… jer onaj osjećaj koji imam kad sam na bini, onaj minut srca mog, kada ginem i kada su dani bez broja… najsretnija sam na svitu! Hvala vam svima što ste mi svih ovih godina bili najveća podrška! Puno vas volim – napisala je na Instagramu Jelena, koja je svega par mjeseci nakon svog prvog intervjua i prvog nastupa u životu postala i pjevačica grupe Magazin, zamijenivši Danijelu Martinović.

– Na Melodijama hrvatskog Jadrana pokojnog barbe Zdenka Runjića s Magazinom sam pjevala ‘Suze biserne’. Imala sam, naravno, i onda tremu jer sam nastupala pred svojim Splićanima, na Zvončacu. Ma, ja i dan-danas pred svaki svoj koncert imam tu tremu, odnosno uzbuđenje jer znam da ću izaći pred publiku, a želim da nam na mom koncertu bude lipo, da svi zajedno pjevamo, da se zabavimo… – ističe Jelena, koja je tremu, jasno, imala i u jesen 1995. godine, pred prvi susret s Tončijem Huljićem.

Jer, mlada splitska balerina maštala je kao dijete o tome da jednog dana bude pjevačica Magazina, pa kad je njena mama napokon odlučila ispuniti kćerinu želju i dogovoriti joj susret sa šefom Magazina, dogodile su se dvije stvari:

– Jedna dobra, druga loša. Što se ove loše tiče, noge su mi se, kako se kaže, odsjekle pri pomisli da ću pjevati pred Tončijem, no dobro je bilo to što sam ja odrastala na pjesmama koje su pjevale Ljilja i Danijela i što sam znala baš sve tekstove i sve melodije – govori Jelena, čiju je kvalitetu Huljić prepoznao na prvu.

– Imam tu svoju intuiciju koja me nepogrešivo vodi kroz život. Jelenu sam prepoznao po njenom imenu i prezimenu. I prije nego što je pustila prvi ton ja sam znao da je ona ta. A kada je zapjevala, znao sam da me intuicija nije prevarila. Ja volim tu boju glasa, podsjeća me na Agnethu Fältskog iz ABBA-e. Inače, zanimljivo je da je Jelena već s osamnaest godina imala zreli glas, a ja sam znao da netko s logistikom takvog glasa može dosegnuti zvijezde, što je ona tijekom karijere i napravila – govori Huljić, koji već četvrt stoljeća s Jelenom Rozgom surađuje bez ikakvog ugovora.

– Ugovore nisam potpisivao ni s Grašom, ni s Doris, ni s ostalim mojim izvođačima. Biram ljude s kojima ću surađivati, ne želim pacijente oko sebe, a kako sam se okružio normalnim ljudima, mi onda vjerujemo u dogovor, a ne u ugovor – objašnjava Huljić, koji je Jeleni bio velika podrška kada je 2006. godine počela samostalnu karijeru.

– Znao sam da ona to može, jer sam se uvjerio koliko je radnik, koliko je izdržljiva, koliko voli glazbu i publiku – kaže Huljić, a Jelena dodaje:

– Ja sam vjerovala u sebe, ali na početku nije bilo lako. Nikad neću zaboraviti kako smo Pero Kozomara i ja nastupali u nekom klubu pred doslovno pet gostiju i konobarima. Što sam napravila kada sam vidjela koliko ljudi mi je došlo na taj moj jedan od prvih solističkih koncerata? Ništa, popela sam se na binu, počela pjevati, a nakon dva sata svi smo htjeli ‘još’ – smije se danas žena koja je 2011. prva napunila Spaladium arenu i krenula na veliku uspješnu “Bižuterija” turneju, pokazujući tako svima da je upravo ona bila i ostala kraljica estrade.

No, gdje smo danas? Kako će višestruka pobjednica brojnih festivala i žena s pregršt hitova proslaviti četvrt stoljeća glazbenog rada?

– Za početak, s prijateljicama napokon idem na kavu u jedan splitski kafić. Sjedit ćemo na suncu i uživati. Popodne idem doma Tončiju i Vjekoslavi. Radimo na novim pjesmama. Baš su dobre, jedva čekam da ih svi čujete – kaže Jelena.

PIŠE KLARA ROŽMAN/JL