Jedva smo uspjeli napraviti “fotosession” za intervju s prvom ženom RTV-a Herceg Bosne zbog niza sastanaka koji su se redali kao na traci. S
lavica Karačić nastoji ispeglati brojne odnose unutar kuće, ali i riješiti stabilno financiranje ove kuće.
Istodobno je svjesna kako se mora proširiti shema i približiti program do krajnjih korisnika, piše Večernji list BiH.
Kada je osnivan RTV Herceg Bosne govorilo se o strateškom nacionalnom projektu. Nakon radija razmjerno nedavno pokrenuta je i televizija. Je li ovaj projekt doista zaživio kao strateški među Hrvatima, ponajprije hrvatskom politikom?
Radio već dugi niz godina, od 1993., funkcionira unatoč svim problemima, a televizija je počela s radom prije nepune dvije godine, točnije 1. srpnja 2019. Projekt je u samom početku okarakteriziran kao nacionalni, međutim, još u potpunosti nismo prešli iz teoretske faze u praktičnu. Kako bi neki projekt mogao istinski biti nacionalni, a kao takav i strateški, potrebna je duboka svijest o istom i cijeli niz konkretnih koraka koji bi tu svijest potvrdili. Mi smo trenutačno u fazi ozbiljnog promišljanja, kako ja volim kazati, a vjerujem kako ćemo uskoro prijeći i u fazu praktičnog djelovanja.
Što je potrebno da se to promijeni?
Fenomen koji hrvatski narod u BiH proživljava, kada su mediji u pitanju, sastoji se u činjenici da, ako ste previše dugo bez neke, usudim se reći, egzistencijalne potrebe, nekako s vremenom prestanete tu potrebu osjećati kao egzistencijalnu i uopće kao potrebu. Predugo smo bez TV medija na hrvatskom jeziku i nekako zaboravljamo tu potrebu te je kompenziramo različitim kompromisnim, djelomičnim rješenjima. To nikako ne smijemo prihvatiti kao apsolut. Prvenstveno s našim osnivačima želimo raditi na razvijanju svijesti o potrebi ozbiljnog angažmana na razvoju RTV-a HB i stvaranju samoodrživog medija na stabilnom temelju. A sve kako bismo izgradili takvu infrastrukturu koja bi nam omogućila relaksirano osluškivanje bila našeg gledateljstva i slušateljstva te praćenje potreba istog.
Nedavno se čak u jednom gradskome vijeću, grada koji je gotovo stopostotno hrvatski, mogao čuti komentar kako taj medij zapravo ne treba Hrvatima i da ga ne treba financirati. Kako to doživljavate?
To je ono o čemu govorim. Neprihvatljivo je da Hrvat u bilo kojem kraju BiH ima dvojbe o potrebi postojanja i financiranja RTV-a HB. Žaloste me takvi komentari. To je onaj kolektivni zaborav o kojem sam maloprije govorila. Dopuštam da gledatelji nisu zadovoljni programskom ponudom i svakako trebamo raditi na kvaliteti te ponudi medijskih sadržaja. No, začarani je to krug. Kako biste imali dobar program, morate imati infrastrukturu, sredstva i ljudstvo, koji zahtijevaju već previše puta spomenutu svijest i angažman.
Godinama se razgovara, a uspostavljane su i brojne radne skupine oko izmjena Zakona o RTV sustavu kojim bi se definirali novi odnosi, bilo da je riječ o broju emitera ili pak ravnomjernoj raspodjeli RTV pristojbe.
Vi ste također javni medij, kakva su vam očekivanja u tom smjeru?
U nekom idealnom svijetu, s obzirom na to da smo javna radiotelevizija, mi se vidimo u raspodjeli sredstava od prikupljene RTV pristojbe, međutim, naša stvarnost je drukčija. Postojeća zakonska regulativa ograničila je prikupljanje i raspodjelu sredstava od RTV pristojbe na javni RTV sustav i dva RTV servisa. Mi nismo u toj priči. Svakodnevno primamo upite zainteresiranih o mogućnostima “plaćanja pretplate” i upućujemo ih na Vijeće ministara BiH, koje je adresa za izmjenu postojeće regulative i otvaranje mogućnosti za fer raspodjelu prikupljenih sredstava.
Smeta li vašemu radu, odnosno, predstavlja li zapreku samo ime – Herceg Bosna, koju se uglavnom iz dijela bošnjačke politike nastoji sotonizirati, a time i bh. Hrvate?
Ne razumijem pitanje. Ima li neki razlog zašto bi ime predstavljalo problem? Registrirani smo još 1993. pod imenom Radiotelevizija Herceg Bosne. Sotonizacija o kojoj govorite dolazi iz krugova pojedinaca s ograničenim i selektivnim pristupom istini te onih koji ne poznaju genezu samog imena i vrijednosti koje ono nosi.
Sadašnji program radija, ali ponajprije televizije je skroman. Kako ga proširiti, učiniti dostupnijim diljem zemlje? Kakvi su vam planovi?
Mi smo javna radiotelevizija i kao takva imamo čitavi niz ograničenja u odnosu na komercijalne radiotelevizije, a s druge strane, ne konzumiramo prednosti javnog RTV sustava i servisa. U tom kontekstu, a s vrlo ograničenim sredstvima, nije lako proizvoditi program po mjeri i na opće zadovoljstvo svih. Ali svakako imamo namjeru učiniti naš program dinamičnijim, zanimljivijim, a onda i gledanijim. Već smo krenuli s planovima, a pomalo i realizacijom novih programskih TV sadržaja. Radio, sa svojom pomalo konzervativnom shemom, ima svoju publiku, no i tu planiramo uvesti neke preinake te pokušati privući različitu publiku. Prije svih mislim na mlade. Nadam se kako će nam s planiranim novim sadržajima i novim pristupom poći za rukom.
S kakvim se problemima suočavate unutar kuće, ranije je bilo dosta naslijeđenih dugovanja?
A, to je posebna priča. Ne znam koliko daleko u prošlost sežu problemi, ali javnost, jer je riječ o javnom novcu, svakako treba znati kako ima naslijeđenih dugova te kako s osnivačima pokušavamo naći adekvatna rješenja. Nije nimalo lako jer svijet ne smije stati dok rješavamo dugove. Procesi se moraju odvijati usporedno ako želimo opstati. Nemamo taj luksuz mirnog rješavanja problema – jedan po jedan. No, nekako sam i tu optimistična. Ako ima dobre volje, ima i načina. Želim tako vjerovati.
BiH debelo kasni, ali se očekuje okončanje digitalizacije, gdje se onda vidite na bh. tržištu?
Digitalizacija je naša budućnost. No, kako stvari stoje, ne tako bliska budućnost. U svakom slučaju, u procesu smo koji se jednom mora privesti kraju. RTV HB ima namjeru proces ispratiti do kraja i veselimo se trenutku kada ćemo digitalnim putem biti prisutni na cijelom prostoru BiH.
Zašto se Hrvatima u BiH ne dopušta uspostava RTV kanala na materinskom jeziku i što se time, po vašem mišljenju, poručuje? I još dodatno pitanje, jesu li hrvatski predstavnici dovoljno uporni u zagovaranju te inicijative?
Duga je to priča. Vjerujem kako sudionici priče ne tumače svoje postupke nekom zabranom ili nedopuštanjem. No, činjenice govore za sebe. Hrvati u BiH, unatoč ustavnoj konstitutivnosti i jednakopravnosti, nemaju RTV kanal na hrvatskom jeziku. Upornosti nam ne nedostaje, što se da zaključiti prema do sada iskorištenim alatima za ostvarenje cilja. No BiH je svakako zemlja čudesa i samo se čudom da objasniti ovakvo stanje. Želim vjerovati, iako to nikako nije rješenje, kako je RTV HB svojevrsna kompenzacija za nepravdu nepostojanja RTV kanala na hrvatskom jeziku. Stoga još više stoji ona potreba za sviješću i angažmanom na ovom projektu.
Nedavno ste realizirali jedan projekt s Laudato TV-om, imate odličnu suradnju s HRT-om, koliko mi je poznato. Vidite li prostora za širenje te suradnje, ali i s lokalnim medijima i institucijama kako bi se ostvario daleko bolji učinak?
Svakako. HRT je naš prirodni partner. Istina, HRT je nacionalna javna televizija i gigant u pravom smislu te riječi, a mi smo jedva mala RTV kuća koja traži svoje mjesto pod medijskim suncem. Nit poveznica nam je poseban interes hrvatskog naroda. Svakako više možemo dobiti ovom suradnjom iako ni naša uloga nije posve beznačajna.
Razmjenjujemo programske sadržaje i zajednički radimo na očuvanju identiteta hrvatskog čovjeka na prostoru BiH. U tom smislu je i naša suradnja s Laudato TV-om. Imamo zajedničku publiku i zajedničke teme. Iznimno je dobro primljena naša suradnja kod publike. Veseli nas ta činjenica i svakako imamo u planu još zajedničkih projekata. Vidimo prostora za suradnju s još nekim medijskim kućama u zemlji i susjedstvu i veselimo se svakom novom projektu.
Koliko je koronavirus poremetio i vaš rad? Je li možda to i prilika za iskorake?
Ne vjerujem da postoji neka djelatnost, osim možda farmaceutske, kojoj koronavirus nije u nekoj mjeri poremetio rad. Tako smo i mi prolazili i prolazimo različita ograničenja, izolacije, izostanke s posla. Susrećemo se s različitim problemima vezanim uz pandemiju. Imamo poteškoća u realizaciji programskih planova. No s druge strane, potrebe našeg gledateljstva i slušateljstva su se nekako preorijentirale sa stranog tržišta na domaće i u tom smislu mi smo ovo stanje doživjeli kao prigodu za bližu prisutnost u našim domovima. Naš dnevnik postao je prilično gledan baš u vrijeme pandemije. Želimo vjerovati kako je razlog tome pouzdanost i informativnost. Svakako želimo nastaviti trend povećane gledanosti i želimo našim gledateljima i slušateljima ponuditi samo provjerene i pouzdane informacije. Vidimo se kao partneri u različitim projektima podizanja svijesti o različitim temama od interesa javnosti, a posebno temi pandemije i imunizacije.
U vašemu posebnom TV programu nedostaje domaće produkcije, programa za djecu, mlade, kontakt-programa.
Što je potrebno da se programska shema obogati?
Radimo na povećanju obujma vlastite proizvodnje. Kako sam već spominjala, to je proces. Ne ide preko noći. Ali imamo viziju i slijedimo je. U našim planovima su svi ovi nedostajući segmenti. S nekim smo već krenuli u realizaciju, a neki su u ozbiljnoj pripremi. Imamo u planu neka nova lica uvesti u našu shemu te, nadam se, razveseliti i zabaviti našu publiku.
Jeste li zadovoljni gledanošću i kako je popraviti?
Naravno da nismo zadovoljni gledanošću. To bi značilo kako nemamo prostora za rast i razvoj. Ili kako nemamo ideju za učiniti program boljim. Vjerujem kako imamo i jedno i drugo te se nadam kako će se to uskoro odraziti i na bolju gledanost. A opet nam ostaviti dovoljno prostora za težiti boljem.
Mijenja li publika kojoj se obraćate, a to su uglavnom Hrvati, običaje da su joj i dalje “zanimljiviji” događaji iz Popovače u RH nego, primjerice, Dragićine kod Gruda i koliko je to objektivno medijski, ali i politički?
Nekako mi se čini da mijenja. Kako sam već spomenula, vjerojatno je pandemija jedan od uzroka promjene fokusa. Ljude sada jednostavno više zanimaju događaji iz neposredne okoline i ono što im izravno utječe na kvalitetu života. No ne bih se usudila reći kako ćemo na duge staze zadržati taj trend. U svakom slučaju, iskoristit ćemo svojih pet minuta. Prije svega želimo biti percipirani kao pouzdan medij koji je korisno pratiti i nadamo se takvom prijmu kod publike.
Izvor: Vrisak.info