Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbu jednog od optuženika (četvrti optuženik) kao neosnovanu i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Time je postala pravomoćna presuda kojom su odbijene žalbe sedam optuženika i potvrđena prvostupanjska presuda. Riječ je o prvostupanjskoj presudi Županijskog suda u Rijeci. Tom su presudom sedmorica optuženika osuđeni zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Prvi, drugi i sedmi optuženik su osuđeni na kaznu zatvora po 15 (petnaest) godina, a treći, četvrti, peti i šesti optuženik na kaznu zatvora po 20 (dvadeset) godina. Optuženicima je suđeno u odsutnosti.
Riječ je o zločinu koji je počinjen u blizini sela Baćina, uz obalu Une, 21. listopada 1991. kada je ubijeno najmanje 75 civila, većinom Hrvata iz Hrvatske Dubice i okolnih sela.
Zbog tog zločina na kaznu od po 20 godina zatvora, dakle maksimalne, osuđeni su Milinko Janjetović i Momčilo Kovačević koji su to zapovjedili i proveli zajedno sa Stevom i Veljkom Radunovićem, ocem i sinom također osuđenima na po 20 godina zatvora. Na kazne od po 15 godina zatvora osuđeni su Stevan Dodoš, koji je u ubojstvima sudjelovao kao pripadnik Teritorijalne obrane bez zapovjednih ovlasti, te Branko Domitrović i Slobodan Borojević. Prvi je bio mjesni zapovjednik Teritorijalne obrane i čelnik civilne vlasti u Hrvatskoj Dubici a drugi zapovjednik krajinske milicije. Njih su dvojica za zločine znali no nisu ništa učinili da ih spriječe. Svima se sudilo u odsutnosti, a civile su, prema optužnici ukrcali u autobuse, odvezli do rijeke i ubili. U likvidacijama su sudjelovale i druge još uvijek nepoznate osobe, a smatra se da su ubili najmanje 75 civila.
Među ubijenima je i 11 do sada neidentificiranih osoba ekshumiranih iz masovne grobnice, piše Večernji list.
Civile ukrcali u autobus i odvezli na lokaciju uz rijeku
Petorica optuženika osuđeni su zbog ubojstva civilnog stanovništva za vrijeme oružanog sukoba 1991. Zapovjedili su i sudjelovali u nezakonitom odvoženju civila i njihovom zatvaranju. Potom su civile ukrcali u autobus i odvezli na lokaciju uz rijeku. Uz sudjelovanje drugih nepoznatih osoba iz vatrenog su oružja ubili najmanje 75 civila. Među ubijenima je i 11 do sada neidentificiranih osoba ekshumiranih iz masovne grobnice. Dvojica optuženika, nadređeni ostalim optuženicima, osuđeni su jer su znali za to nezakonito zatvaranje te potom ubijanje civilnog stanovništva (najmanje 75 osoba). Nisu ništa poduzeli da se tako nedopušteno postupanje spriječi, suzbije i počinitelji ubojstva kazne. Na taj su način omogućili neposredno počinjenje kaznenog djela. Time su i oni sami, radnjom nečinjenja, počinili kazneno djelo, bez obzira na to što u tome nisu neposredno sudjelovali.
Za četvrtog optuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 20 godina na koju je osuđen ispuniti svrhu kažnjavanja. Riječ je o najtežem kaznenom djelu predviđenom u tadašnjem kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu. Pravilno je kao olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotna je činjenica da je kazneno djelo počinjeno mahom prema starijem stanovništvu, nemoćnim i bolesnim ljudima koji nisu mogli pružiti bilo kakav otpor i koji zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja nisu predstavljali nikakvu opasnost.
Ova će kazna ispuniti svrhu kažnjavanja i u svemu je primjerena osobi optuženika te svim okolnostima počinjenog kaznenog djela. Utjecat će na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvama. Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.
Presudu u cijelosti pročitajte OVDJE.
Izvor: narod.hr