Vanjskotrgovinska komora (VTK) BiH napravila je iskorak s digitalnim približavanjem gospodarstvenika iz BiH svijetu. Dopredsjednik VTK-a Vjekoslav Vuković govori o ostvarenim i propuštenim prilikama u vremenu koronakrize.
Kakve je posljedice koronakriza, da tako kažemo liječničkim rječnikom, ostavila na gospodarstvo?
– Korona je ostavila jako velike posljedice na gospodarstvo, ali i na cijelu ekonomiju i ekonomski sustav te ukupna kretanja. Donijela je i neke novine. Vidite kako smo se pomakli u svijetu digitalizacije, prelazimo na nove modele poslovanja. Jednako kako je globalna ekonomija doživjela udar, a onda i pad, tako su se stvari odrazile i u BiH.
Je li ova kriza shvaćena kao prilika i jesmo li je dovoljno iskoristili?
– Vjerujem kako jest. Svi se moramo prilagođavati novim sustavima. Upravo je ova kriza bila prigoda za novi početak. Međutim, kako biste napravili iskorak, potrebno je znati što su vam strateške smjernice, morate imati viziju i, na kraju, znati što je cilj. Ne možemo, primjerice, sada samo reći – idemo što više izvoziti i tako oporaviti gospodarstvo ako su nam granice zatvorene, ako i druge zemlje imaju probleme. Potrebno se prilagoditi.
Koliko je oporavak gospodarstva BiH povezan s vitalnošću EU-a?
– Na temelju posljednjih, ali i ranijih pokazatelja možemo reći kako je to slučaj. Oko 70% naših roba izvozimo na tržište EU-a. Za vrijeme lockdowna, odnosno prvog vala korone, imali smo pad od 25% izvoza i 28% uvoza. Danas su ti podaci minus osam i minus 13 posto. To, pak, sugerira da smo krajem godine bilježili lagani oporavak. To pokazuje kako se oporavlja gospodarstvo EU-a. U siječnju ove godine izvezli smo više roba nego u siječnju 2020. godine.
Koliko će kašnjenje BiH s cijepljenjem utjecati i na njezino gospodarstvo?
– Definitivno će imati utjecaja. Činjenica je da smo se sporo snašli u samome početku, ali i sada s cijepljenjem. Mi u VTK-u smo na samome početku predložili 40-ak mjera, od kojih su 33 usvojene. I u tome smo bili razmjerno brzi. Borili smo se za lance opskrbe, osiguranje koridora, rad špeditera, fitosanitarnih inspekcija kako bi robe nesmetano ulazile i izlazile iz zemlje. Danas je jako važno da se pravodobno krene s cijepljenjem. Zdravlje naših stanovnika oporavit će gospodarstvo. Mi smo, nažalost, na repu događanja.
Koliko je i taj primjer pokazao nedostatak države?
– Ne bih baš rekao nedostatak države, ali definitivno je problem nekoordiniranost i različito postupanje. Od početka, pa tako i danas imamo različite mjere, bilo da je u pitanju policijski sat ili pak od koga ćemo dobiti cjepivo. U vremenu zaključavanja i rigoroznih mjera brojne kompanije su radile, a državni službenici su bili kući. Vratili su se u rujnu i nakon toga uzeli godišnji.
Ako vas mogu slobodno interpretirati, korona se odavno događa unutar javnoga sektora, koliko je to problem, s druge strane, što se država nejednako – maćehinski odnosni prema privatnicima?
– Naše analize upućivale su da je poduzetnički sektor, koji u suštini održava BiH, pokazao da smo imali roba na zalihama kako bismo izdržali svega mjesec dana. Da nismo uspostavili koridore opskrbe, bili bismo u velikom problemu.
Bi li bh. gospodarsko izdržalo novi lockdown?
– Jako teško. No, pri tome moram reći da su naši poduzetnici vrlo poduzetni, inovativni, kreativni ljudi. Dovoljno je reći da ugovori, koje smo imali potpisane s EU-om, u vremenu koronakrize nisu prekinuti. Pa ipak, naši gospodarstvenici iz elektro, metalskog, tekstilnog sektora su se snalazili, tražili nove ugovore. Otišli su prema Turskoj, Africi, Jordanu i preuzimali poslove drugih korporacija koje ih nisu mogli ispuniti. Zato često kažem, BiH može biti primjer vrijednih ljudi. Ako izvozimo 70% naših roba, to najbolje govori da smo dosegnuli vrhunsku razinu kvalitete.
Hoće li se turizam uspjeti oporaviti?
– Hotelijerstvo je pretrpjelo velike štete. Ugostitelji također. Ne smijemo zaboraviti ni međunarodni prijevoz putnika. Kada je u pitanju turizam, ta grana najavljuje lagani oporavak. Nikako da razmišljamo unaprijed. Turisti su ponovno zainteresirani za BiH, za sve naše prirodne ljepote, za vjerski turizam. Međutim, kada nam šalju upite, prvo pitanje glasi: kada ćete se cijepiti? Oni dolaze iz cijepljenih sustava. Ali prije toga turist koji želi doći u Međugorje treba odgovore na pitanja je li adekvatan zdravstveni sustav, je li vozač koji prevozi hodočasnike cijepljen. Postoji tu puno vezanih pitanja.
Kada VTK očekuje da će se gospodarska aktivnost vratiti na vrijeme prije nastupanja korone?
– Moram podsjetiti kako su svi na početku bili prilično pesimistični, a mi smo davali dozu optimizma i tvrdili da ćemo do kraja prošle godine imati rast, što se dogodilo. EU predviđa da će u ovoj godini rasti za 5,5%, slično predviđaju Kina i SAD. Budući da je to tako, i u BiH s punim optimizmom ovo može biti godina oporavka. Uz uvjet da se cijepimo.
Spomenuli ste koliki je postotak izvoza u EU. Sugerira li to kojim putem politički ova zemlja treba krenuti?
– Cijenimo da je EU naš jedini ispravan put. Ali, EU je jako daleko otišao. Nedavno smo imali set novih smjernica o kašnjenju pri plaćanju obveza, zatim kretanju osoba, ljudi i roba… Imamo najavu digitalnog eura, kriptovaluta i imovine.
Ali, svejedno, Vijeće ministara nedavno je razmatralo mogućnost uvođenja carina i prelevmana na uvoz mesa iz EU-a kako bi se zaštitilo domaće proizvođače. Kako to komentirate?
– Osobno smatram da je to nemoguća misija. Kada bismo uveli carine EU, bili bismo na koljenima za nekoliko mjeseci. Pitanje je imamo li dovoljan stočni fond kako bismo iz unutarnjih rezervi po načelu “kupujmo domaće” opskrbili naše stanovništvo. Kada potrošimo te zalihe, okrenuli bismo se zemljama CEFTA-e. No, pitanje je imaju li i te zemlje dovoljne količine, pa bismo onda vjerojatno za pola godine bili u situaciji da kilogram teletine, umjesto 16, plaćamo 28 KM. Problem je što mi na unutarnjem tržištu nemamo toliko sirovine, a što bi onda negativno utjecalo na cijeli lanac. Europska komisija reagirala je vrlo negativno.
Svejedno, domaći proizvođači su jako nezadovoljni. Kako ispuniti njihova očekivanja, a s druge strane, ne zatvoriti vrata EU?
– Oni su željeli da se uvedu takve mjere ne razmišljajući o ukupnim posljedicama. Vezano i uz to pitanje, krenuli smo s kampanjom “kupujmo domaće”. No, ta priča mora biti dvosmjerna. Moramo poticati domaće robe, ali i izvoz, a s druge strane, i kvalitetu roba.
Velike zemlje kreditiraju izvoznike. Zašto to nije slučaj u BiH?
– Smatramo kako bi to trebalo poduprijeti. No, istina je da veliki izvoznici ovise i o drugim, puno većim igračima na tržištu. I kada smo maloprije govorili o poljoprivrednicima, uvijek sam za to da se zajamči otkup, radije nego poticaji.
Često ste bili potpora Aluminiju iz Mostara. Odnedavno se stvari ponovno pokušavaju pokrenuti. Koliko je to objektivno teško?
– Teško je stanje. Ostala su velika dugovanja. No, kompanije koje su ušle nastoje pokrenuti dio proizvodnje, u čemu ih treba poduprijeti. Potražnja za aluminijem kao metalom na svjetskome tržištu je pala, što utječe na ponovno pokretanje. Po meni se moglo s Aluminijem i drukčije raditi, dokapitalizirati za dug struje, kao što postoje primjeri poput rudnika. Sada saniramo posljedice, trebalo je ranije reagirati.
Koje su reforme potrebne kako bi BiH brže napredovala prema EU, a onda i gospodarstvo pokazalo sve svoje potencijale?
– Najprije, BiH je jako složena država. Veliki broj razina, veliki broj odluka koje se donose, različita zakonska rješenja, što je za gospodarstvenike opterećenje. Potreban je “one stop shop” kako bi netko registrirao kompaniju u jednome danu. To je danas gotovo nemoguće. Mjesecima obilazite institucije kako biste pokrenuli i najmanju kompaniju. Zbog toga nam treba reforma javne uprave. Istodobno, potrebno je zatvoriti rupe kako nam ne bi ulazila “crna nafta”, “crni duhan”, kanalima u kojima nestaju stotine milijuna KM. To bi mogao biti početak našega približavanja EU.
Koliko je za gospodarstvo i tržište rada značajna reforma obrazovanja?
– U BiH postoji veliki broj obrazovnih ustanova, sveučilišta i fakulteta, privatnih ili javnih. Zalažemo se za postojanje jednih i drugih, ali da akreditacijski uvjeti moraju biti jednaki. Danas se mali broj sveučilišta prilagođava tržištu rada. U VTK-u radimo s njemačkim GIZ-om na dvojnom obrazovanju kako bismo srednje škole prilagodili potrebama tržišta. Budući da smo danas otišli jako daleko u digitalizaciji, potreban nam je veliki broj računalnih inženjera. Primjerice, da bismo ispunili GDPR norme o zaštiti osobnih podataka, morali bismo imati sve pohranjeno na serverima u BiH. A to onda znači da moramo zaposliti 5000 inženjera. Jednostavno u svemu tome moramo pratiti EU. Ne možete reći – malo ćemo ispuniti uvjete, a onda se povući i reći – ovaj dio nećemo.
Iznenadilo me, kad sam provjeravao što je sve djelatnost VTK-a, da se, uostalom, bavite i arbitražom. Jeste li do sada imali takvih slučajeva?
– Arbitražni sud funkcionira. Ne samo u BiH nego i u svijetu, vrlo je popularno alternativno rješavanje sporova.
Što ono donosi?
– Donosi brzinu nevažno je li to medijacija ili arbitraža. A sa sudovima to traje godinama. Kod nas je to definirano Zakonom o obligacijskim odnosima, parnici, upravnome procesu jer nemamo zakon o arbitraži. U vrlo dobroj smo komunikacijski s Visokim sudbenim i tužiteljskim vijećem koje je prepoznalo našu ulogu i članovi smo radnog tijela za izradu ovoga zakona. Dosad je bilo 25 sporova pred Arbitražnim sudom. Sada imamo 50 arbitara.
Jučer ste pokrenuli digitalnu arhivu, pristup kompanijama BiH. Što donosi taj iskorak?
– Riječ je o Digitalnoj komori BiH kako bi se povećala transparentnost funkcioniranja. Bilo tko iz inozemstva tko želi pronaći partnere iz BiH dosad je morao uložiti ogromno vrijeme tražeći po internetu. Sad je sve na jednom mjestu. Sada se međusobno povezuju, moguće je čak plaćati obveze. Nema posrednika. To je, rekao bih, najveći dar VTK-a gospodarstvu u BiH.
Izvor:pogled.ba