Dijabetes, bolest današnjice, pogađa sve veći broj stanovništva – pa i one najmlađe. Borba je teška, kako ona s bolešću tako i s ostvarivanjem prava pacijentima u našoj zemlji. Dijagnoza ista, a prava pacijenata se nerijetko razlikuju od županije do županije.
Anita Glibić je majka jedanaestogodišnje djevojčice kojoj je prije tri godine dijagnosticiran dijabetes tip 1. Ista dijagnoza ustanovljena je i suprugu te se od tog dana životne navike u ovoj obitelji mijenjaju iz korijena.
“Najbitniji trenutak meni kao majci je kad je moja Katja to prihvatila, kad je ona kao djevojčica shvatila da ona nije ni po čemu posebna, da ona i dalje može funkcionirati u svome razredu”.
Educiranje okoline jedan je od ključnih zadataka Udruge dijabetičara u HNŽ-u Insula. Do sada su organizirali više radionica s ciljem edukacije roditelja, djece te nastavnog i osoblja u vrtićima.
“Zamislite kada ona doživi od svojih kolegica i kolega u razredu da joj kažu ‘Hej, Katja, je li ti pao šećer? izmjeri!’ I to su kasnije sve neki slatki trenuci”.
Ipak, život s dijabetesom nije lagan, a broj malih dijabetičara se povećava, kaže dr. Željka Bilinovac, pedijatrica endokrinologije i dijabetologije u SKB Mostar: “Od 27. listopada 2020. do 21. veljače, a to su nepuna tri mjeseca, imali smo registriranih 13 malih pacijenata u SKB Mostar”.
Dodaje kako je od iznimne važnosti pravilna ishrana i boravak na otvorenom. Vitamin D3 je, poručuje, iznimno važan u jačanju imuniteta i borbi protiv virusa, a nedostatak ovog vitamina je jedan od uzroka sve češće pojave dijabetesa.
Prava dijabetičara u našoj zemlji još nisu na odgovarajućoj razini. U Udruzi Insula kažu da se stanje razlikuje od županije do županije. U HNŽ-u su, primjerice, uspjeli na listu Zavoda za zdravstveno osiguranje uvrstiti senzore za mjerenje glukoze, neophodne u životu svakog dijabetičara.
“Mi imamo na listama trenutno do 18 godina u refundaciji 100% , a za odrasle dijabetičare trenutno u refundaciji 50%. Kažem refundaciji jer nam sad refundiraju ono sto nabavimo vani”, kaže Mislav Stapić, predsjednik Udruge Insula.
Senzori omogućuju manji broj uboda prilikom mjerenja, što je sasvim druga dimenzija života s dijabetesom, pojašnjava Stapić: “To traje 14 dana, imate jedan mali uređaj kojim očitavate u tom trenutku kolika je doza glukoze u krvi, što uvelike olakšava život”.
“Ne moram u pola noći buditi dijete da bih je bocnula, ona plakala… Ja prijeđem aparatićem preko njene ruke ili noge, gdje se već senzor nalazi, i ja vidim očitanje. Nadam se da će u budućnosti uskotro doći i pumpice, da će se registrirati u BiH i da ćemo mi kao udruga moći to izboriti preko ZZO-a”, navodi Anita Glibić.
Pet pumpica za mlađe dijabetičare je Udruga Insula prije godinu i pol osigurala vlastitim sredstvima putem projekata.
“Nažalost ja ne znam da su one postavljene jer, evo, nedostaje i kadra, a i trenutno je takva situacija da vi ne možete prići bolnici ni radi godišnjih pretraga pa je sve to malo usporeno”, kaže Stapić. Ističe kako su senzori i pumpice svjetski trendovi, koje moramo slijediti i u BiH. Potrebna je, zaključuje, suradnja svih udruga, zavoda i ministarstava kako bi se olakšao život svim osobama s dijabetesom.
Izvor:pogled.ba