Jedan od gorućih problema hrvatske muške rukometne reprezentacije su vratari.

Malo se njih može pohvaliti da su osvajali medalje, a jedan od naših najuspješnijih rukometnih vratara je Valter Matošević, vlasnik dviju zlatnih olimpijskih medalja, svjetski prvak i doprvak te osvajač europske bronce.

Odmah uz njega je i Vlado Šola, svjetski i olimpijski prvak te dvostruki svjetski doprvak. Uz njih dvojicu svakako treba spomenuti i Venia Loserta. Od 2007. do 2015. godine naša vratarska uzdanica bio je Mirko Alilović koji je u tom vremenu osvojio četiri medalje.

Nakon njegova odlaska, zablistali su malo Stevanović, malo Ivić te malo Šego.

Postoci jako loši

Ne sjećamo se, barem ne u posljednjih dvadesetak godina, kada je bilo koji hrvatski vratar završio natjecanje s postotkom obrana većim od 40 posto. Stalno se vrte oko 30 posto.

Najveći postotak u posljednje vrijeme imali su Ivan Stevanović na SP-u 2019. (38 posto) i Filip Ivić na SP-u 2013. (38 posto). Kada je Hrvatska s izbornikom Červarom osvojila 2020. europsko srebro, Marin Šego ostao je na 30 posto obrana.

Tko zna, da je obranio pet posto više udaraca možda bi Hrvatska osvojila zlato i sada bi se kao europski prvak lagano pripremala za Olimpijske igre u Tokiju.

Na kvalifikacijskom turniru u Montpellieru postotak obrana naših vratara bio je katastrofalan. Marin Šego obranio je 23 posto, a Ivan Pešić 16 posto udaraca. A to su brojke uz koje nijedna ozbiljna reprezentacija ne može na natjecanju napraviti baš ništa.

– Ti postoci ne da su loši, nego su alarmantni. Jasno, statistika ne mora uvijek biti ogledalo rezultata, ali znam da kada vratar obrani barem 34 posto udaraca na gol da je to jako dobro, a kada obrani 38 posto onda je to sjajno, rezultat za medalju. U moje vrijeme se statistici nije pridavala tolika pažnja, ali se znalo da vratar mora imati više od 10 obrana na svakoj utakmici za dobar rezultat – kaže Valter Matošević.

Zašto hrvatski vratari, a nije da ih nemamo, tako loše brane za reprezentaciju?

– Problem počinje u klubovima. Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti klubovi u Hrvatskoj koji imaju trenera vratara. S vratarima treba puno raditi, a mi danas nemamo kvalitetnog trenera vratara. Evo, ja sam u Zametu glavni trener i trener vratara. I naravno da ne stignem sve. Još bih mogao posebno raditi s vratarima na jutarnjem treningu, ali oni ne mogu doći na jutarnji trening jer rade. Nažalost, trenutačno ne vidim nijednog hrvatskog vratara koji može dostići 34 do 38 posto obrana na velikom natjecanju – iskren je Matošević.

Ali, bez vratara nema dobrog rezultata?

– Nema, i zato su vratari uvijek pod povećalom, no nitko ne pita da li s njima itko išta kvalitetno radi. Mogu ja sad braniti vratare iz kolegijalnosti, no jednostavno ne mogu prešutjeti istinu – napominje Matošević.

Imamo li barem nekih mladih, dobrih vratara?

– Bojim se da nemamo. Možda taj mali Mandić iz Ljubuškog. Ima 18 godina, visok je i jako talentiran. Ili Kuzmanović iz Dugog Sela koji je sada u Nexeu. Ali, s njima treba raditi, jako puno raditi. Mislim da bi bilo dobro da za buduća natjecanja uvijek imam jednog iskusnog vratara, ali i jednog mlađeg koji će uz njega napredovati. Ili možemo voditi dvojicu iskusnih, a da treći bude 18-godišnjak – ističe Matošević koji je jak trener vratara bio u reprezentaciji u vrijeme kada jer izbornik bio Slavko Goluža.

Srebrni juniori nestali

Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2019., kada smo bili srebrni, na vratima smo imali Ivana Ereša (33 posto), Ivana Panjana (27 posto) i Filipa Perića (19 posto).

Na Svjetskom kadetskom prvenstvu iste godine, kada smo ispali u osmini finala, na vratima smo imali Stipu Purića koji je završio turnir s odličnih 36 posto obrana, a Fran Lučin s 25 posto obrana. Od sve petorice tih vratara nitko nije ni blizu seniorskoj reprezentaciji, nitko nije blizu ni pripremama. Ali je zato na pripremama prošle godine bio Kuzmanović.

– Iskreno, poziv me iznenadio. Sjećam se da je bila nedjelja, 1. studenoga. Nakon otkazivanja kadetskog okupljanja, pripremao sam se za školu i nove obveze koje me čekaju kada je u 21 sat stigao poziv HRS-a da ujutro dođem na trening seniorske reprezentacije. Uskočio sam kao zamjena za Marina Šegu dok se on ne priključi – rekao je Kuzmanović. 

Izvor: Večernji.hr