Nebojša Blanuša, profesor socijalne psihologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu rekao je u Studiju 4 kako će na rezultate lokalnih izbora utjecati izlazak birača i pandemija. U tim uvjetima stranke koje imaju dobro razvijenu lokalnu mašineriju i lojalno biračko tijelo imaju određenu prednost, naglasio je.
– Niska politička participacija ne održava samo nezadovoljstvo birača, nego i njihova percepcija da ništa ne mogu promijeniti. Mislim da je to jedna od najbitnijih stvari za novije političke aktere izvan glavnih stranak. Ako oni uspiju uvjeriti birače da se stvari mogu promijeniti i ako izvedu dovoljan broj građana na izbore, mislim da je to prvi preduvjet za mooguću promjenu. Ostalo ovisi kako će se ti akteri ponašati kada dođu u tijela vlasti, kazao je Blanuša.
– Ima i ljudi na vlasti, ali i građana koji smatraju da ništa ne treba mijenjati, da je sasvim dobro u situaciji u kojoj cvjetaju klijentelizam, korupcija i nepotizam, stranačke i rođačke veze. I takvi će interesi imati važan udio u lokalnim izborima, kazao je Blanuša.
Zašto je dojam da je u malim sredinama stanje gore nego na državnoj razini?
– To je proizveo model neposredno izabranih čelnika izvršne lokalne vlasti. Taj im je model načelno trebao pomoći u jačanju demoktarskog legitimiteta i odgovornosti za učinkovito upravljanje lokalnim sredinama. Međutim, to je polučilo suprotne učinke, na što su mnogi stručnjaci upozoravali. To se dogodilo naročito nakon 2017. godine kada su im ovlasti poširene pa je to stavilo u neravnotežu izvršnu vlast u odnosu na marginaliziranu predstavničku vlast, a isto tako i sudjelovanje građana u javnim poslovima za koje lokalni šerifi nemaju interes da ih uključe u rad. Vlast na lokalnoj razini postaje sama sebi svrhom, kazao je Blanuša.
Zašto se tranzicija obnašanja vlasti sporo mijenja?
– Riječ je o toksičnom spoju – s jedne strane imamo političke čelnike koji zaposijedaju vlast, a s druge strane je podanička politička kultura. To je začarani krug. Takva vlast određuje uvjete igre i razvija klijentelističke mreže. Gongovo istraživanje iz 2017. je pokazalo kako to čine kroz zapošljavanje, kadroviranje, dodjelu građevinsko-komunalnih poslova, izmjenu prostornih planova, socijalne mjere i slično. Sve to ne ohrabruje građane da sudjeluju u javnim poslovima i odlukama. Dodatni faktor je i taj što je hrvatska država izrazito centralizirana pa je među građanima rašireno vjerovanje da se na lokalnoj razini ništa bitno ne odlučuje, kaže Blanuša.
Kako to da se kandidati s teretom kaznenog progona odlučuju za izbornu utakmicu?
– Unutar političke klase, ali i u dijelu eksperata postoji vjerovanje kako su politika i moral odvojene sfere. Takvi političari imaju iskustva u pogodovanjima i svim tamnim stranama politike. Međutim, kada bismo primijenili psihologijsku teoriju osobnog moralnog razvoja, politička trgovina koja se zbiva odgovarala bi moralnom prosuđivanju djece od 4 do 10 godina, a to je “ruka ruku mije”. Zato ni ne čudi da mnoge ljude to odvraća od politike, kaže Blanuša.
Smatra da je problem i u unutarstranačkoj demokraciji.
– Sve kreće poznatom rečenicom: Ne budi naivan, različiti se interesi moraju namiriti. Ukoliko to prihvatite, postajete suučesnik i stranka vam služi za dobivanje instrumentalnih pogodnosti tzv. uhljebljem. Stoga ne čudi da mladi sve manje vjeruju političkim strankama, a s druge se strane sve više učlanjuju u njih. To je samo naoko paradoks i pokazuje koliko smo kao društvo duboko ogrezli u korupciju, klijentelizam, lokalno patronatstvo, što uništava lokalnu zajednicu i kvari mladež na pogrešan način, rekao je Blanuša.
Izvor:hrt.hr