Prije 49 godina izbila je posljednja velika epidemija velikih boginja u Europi i to baš u Jugoslaviji, točnije na području Kosova i Beograda. Kada se 1972. muslimanski hodočasnik vratio s Blisko istoka sa sobom je donio virus koji se onda proširio zemljom. Zarazilo se 175 osoba od kojih je 35 umrlo. Najveći problem je što je prva pogođena bila beogradska bolnica kako se bolesnik u nju javio kada je dobio prve simptome. U početku nitko nije znao o kojoj je bolesti riječ.
Država je promptno proglasila izvanredno stanje i uvela karantenu. Svim građanima je strogo ograničeno kretanje bez ikakvih iznimki, a u pomoć je pozvana Svjetska zdravstvena organizacija i svjetski poznati epidemiologa Donald Henderson. Krenulo je i masovno cijepljenje stanovnika zbog čega je epidemija u samo dva mjeseca bila gotova. Ograničenja su doduše za svaki slučaj potrajala još neko vrijeme nakon posljednjeg zabilježenog slučaja bolesti.
Srpski epidemiolog Radmilo Petrović se za Novu.rs. prisjetio ovog događaja i usporedio ga s trenutnom situacijom kada cijepljenje traje puno sporije, a dio građana pokazuje otpor prema njemu.
– Strah od velikih boginja i velika smrtnost tjerala je ljude da se trče sami cijepiti – bez pisanja, poziva i molbi. Korone se ljudi, izgleda, ne boje, pa se predomišljaju da li da se cijepe ili ne, kaže epidemiolog.
On je sudjelovao u ratu protiv velikih boginja i sjeća se kako su tada zdravstveni radnici pobijedili opasni virus.
– Tada se radilo, nije se čekalo da se zakaže, pa sve polako, samo još i kavu da popiješ. Sve je to kulturno, svaka čast, ali sporo. Mora se ići deset puta brže. 1972. su bile kolone i redovi za cijepljenje. Zavrneš rukav i kolona ide dalje, ne gubi se vrijeme, opisao je za Novu.rs kako je to izgledalo prije gotovo pet desetljeća.
Kao ključnu stvar navodi sveopće cijepljenje. Svima bi trebalo biti jasno da je to jedini mogući način da se pobijedi epidemiju. To je davne 1972. uspjelo jer su zdravstvene službe bile drugačije, tj. puno bolje organizirane.
– Ja sam vodio osam beogradskih karantena. Imali smo četiri bolničke i četiri izvanbolničke izolacije. Vodilo se računa, trudili smo se da u sobama ne bude više od dvije osobe. Brzo se reagiralo i uspjeli smo prekinuti taj lanac beogradske epidemije velikih boginja, prepričava Radanović.
Smrtnost velikih boginja je veća od Covida-19, a ipak je bilo puno manje žrtava, ponajviše zahvaljujući brzoj reakciji.
– Taj koji je unio epidemiju u Beograd, on je samo u Beogradu zarazio 27 ljudi. Zarazio je i nekoliko u Novom Pazaru i Čačku, napravio je i jednu metastazu u Moroviću. Energično smo reagirali, da nije ništa poduzeto u Beogradu ne bi bilo samo 27, bilo bi ih 150. Uspeli smo presjeći lanac. Samo je pet oboljelih bilo je u drugom valu, a tih pet nije zarazilo nikoga, tu se lanac završio, prisjeća se epidemiolog.
Opsežno se radilo na praćenju svih kontakata i stavljanju ljudi u karantene koje su se strogo kontrolirale, samo u Beogradu 1000 ljudi je bilo u karanteni. Sada se s koronavirusom razvlači što će imati posljedice.
-Nije epidemija žvaka. Oni su išli na tehniku razvlačenja. Trebalo je odmah izolirati sve kontakte, i prve i druge. Trebalo je odmah ići na sve kontakte, a ne ‘pusti ga kući da se on sam čuva i da se javlja iz samoizolacije’. Nismo mi toliko discipliniran narod, objašnjava koje su pogreške počinjene.
Prije 50 godina i on je boravio u karanteni. Uvjeti u početku nisu bili dobri, bilo je puno ljudi po sobama, ali se brzo uvelo reda. Ni doktorima nije bilo lako, prvih dva tjedna imali su samo maske i rukavice, a tek onda su dobili skafandere, ali se radilo punom parom.
– Ja sam bio onaj koji, kada se javi neki sumnjivi slučaj, odlazi bilo gdje na teritoriji Jugoslavije da uzmem materijal. Ja sam ljudima čeprkao po koži, uzimao virus i odnosio ga na Torlak avionom, helikopterom, automobilom. Obišao sam sve karantene, prisjetio se za kraj kako se onda radilo.
PIŠE M. M./slobodnadalmacija.hr