Na splitskom Županijskom sudu čitanjem optužnice i svjedočenjem Kristine Ćorić, kćeri pokojnog makarskog taksista Joze Ćorića (66), započelo je suđenje Daliboru Cvijanoviću (44), državljaninu Hrvatske, Srbije i BiH koji je rodom iz Bugojna s prebivalištem u Švicarskoj i Milanu Čoliću (31), državljaninu Srbije koji ima prebivalište u Bačkoj Palanci, a rodom je iz Zagreba.
Tereti ih se za razbojništvo koje je za posljedicu imalo smrt osobe za što je po zakonu propisana kazna od najmanje pet godina zatvora. Obojica su dovedeni u lisičinama iz splitskog zatvora gdje se nalaze nakon uhićenja.
Optužnica ŽDO-a ih tereti da su 17. ožujka 2020. godine zajednički i dogovorno, s nakanom da se u velikoj mjeri neosnovano materijalno okoriste, pozvali Ćorića radi kupnje deviza. Taksist se pojavio noseći sa sobom torbu punu novca. Njih su ga dvojica napali i više puta udarili po glavi, nanijevši mu krvne podljeve, oguljotine glave i oba koljena te razderno-gnječne rane lica. Oteli su mu 200 tisuća kuna i 10 tisuća eura. Nesretni je taksist zbog zadobivenih ozljeda i pretrpljenog šoka preminuo na mjestu događaja.
– Djelomično se osjećam krivim i to zato jer sam osigurao Milanu auto i put iz Makarske prema Kninu – kazao je Cvijanović na upit sutkinje Ivone Rupić da se očituje o krivnji. On je, inače, od uhićenja tvrdio da nije niti bio u Makarskoj kad je taksista napadnut i opljačkan. Čolić je također kratko kazao da se osjeća djelomično krivim.
Kćer nesretno preminulog makarskog taksista kazala je kako je njen otac bolovao od dijabetesa te da je zbog toga imao i nekoliko operacija i amputacija, problema s vidom i srcem. S ocem se čula više desetaka puta svakodnevno, a tog dana ga je zvala nakon posla nešto prije 17 sati, no nije joj se javio. Kad je došla kući, ponovno ga je zvala pa onda i susjede i nitko joj nije mogao reći zašto se otac ne javlja. Tek je od jedne susjede doznala da je ocu pozlilo i da ga je Hitna pomoć odvela u Split.
– Znalo mu se tako dogoditi koji put godišnje da mu pozlije. Sjela sam u auto i krenula prema Splitu, a tijekom vožnje sam ga opet zvala, no nije se javljao. Negdje kod Sv. Roka me je nazvao neki nepoznat broj i muška osoba mi je rekla:”Tvoj tata je bio dobar čovjek” te da je napadnut. Ništa mi nije bilo jasno što govori jer sam mislila da mu je pozlilo, kakav sad napad i zašto govori “bio je”. Tad zovem policiju u Makarskoj i policajac mi govori da stanem negdje sa strane. Potom se iza mene stvorilo policijsko vozilo pod rotacijom, mislila sam da me žele zaustaviti jer sam brzo vozila. Nisam se zaustavila, mislila sam briga me, neka pišu kaznu, ja moram doći do oca. No, vozilo mi je prepriječilo put i morala sam se zaustaviti. Zazvonio je mobitel i prijateljica mi je rekla da je na portalima vidjela da je Jozo pretučen i da je preminuo – drhtavim je glasom prepričavala kćer žrtve.
Kazala je kako je novac koji je otac tog dana nosio bila njihova obiteljska zajednička ušteđevina, nekih 55 tisuća eura i da ne zna da se otac bavio mijenjanjem deviza kao nekakvim poslom.
Suđenje se nastavlja.
PIŠE VLADIMIR URUKALO/slobodnadalmacija.hr