Marijan Ban sa suprugom Dominom ima troje djece, a sad uživa u ulozi trostrukog djeda. Nedavno je, naime, dobio unuka Juru i unučicu Palmu.
58-godišnji legendarni splitski glazbenik ne može i ne želi skrivati koliko uživa u ovoj fazi svog života.
“Vama moran reć, jer ću puknit od sriće. Ovi misec san još dva puta posta dida. Jure Ban i Palma Nižetić” – objavio je na svom Twitter profilu, koji je zatrpan čestitkama, piše Gloria.
Vama moran reć jer ću puknit od sriće: Ovi misec san još dva puta posta dida. Jure Ban i Palma Nižetić.
— Marijan Ban (@ruzina) March 29, 2021
Frontmen Daleke obale i Diktatora, čiji se pjevaju na svakom tulumu i proslavi sportskih uspjeha, djed je prvi put postao u ljeto 2017., kad je dobio unuka Šimu Bana.
“Možete me zvat dida (nono, djed, deda…)” – objavio je tada, ne krijući ponos.
Sa suprugom Dominom, s kojom se vjenčao na prvi dan proljeća 1987. godine, Marijan Ban ima troje djece: sina Marka (34), kćeri Anku (31) i Mirtu (28).
Beskrajno talentirani i osebujni glazbenik, osebujno je sažeo i svoju biografiju na službenoj stranici svoje diskografske kuće, a ona glasi ovako:
“Rodjen sam 8. veljače 1963. u Splitu.
Prvih deset godina sam živio u Kaštel Gomilici, u Naselju, Hotel br.1, Jugovinilska 7. Ljetne i zimske praznike sam najčešće provodio u Slavoniji kod dida Marka i bake Ivke Kesić, na salašu blizu Alaginaca, 3 km sjeverno od Požege.
U Split se selim 1973., u peti razred OŠ Marjan (ex. Djermano Senjanović). Živio sam u Gajevoj 18 i vrijeme provodio po Marjanu i u lučici Split, gdje sam 1975. počeo jedriti kao flokista u Kadeta, pa u Optimista, pa kormilar u Kadeta.
U ljetu sa sedmog na osmi razred sam izrastao 20 cm, pa sam uskoro, sa samo 14 godina, prešao u najtežu klasu Finn.
Godine 1978. bio sam juniorski prvak Hrvatske i reprezentativac one “države”. Igrao sam košarku u kadetima Dalvina i baseball u Nade, ali bi se uvijek vraćao jedrenju.
Završio sam Srednju tehničku školu – preciznu mehaniku i tri godine studirao strojarstvo.
Većina mojih prijatelja jedri, a najčešće smo se okupljali u Mornara. Džeparac sam zaradjivao vadeći prstace, čisteći tapete, noseći cement, a od osnutka ACI-ja kao skiper.
Najčešće sam prebacivao jedrilice do (od) Rovinja, Portoroža i Dubrovnika. Na taj način, a i jedreci po regatama krstaša, upoznao sam čitavu našu obalu.
Voljeli smo zapivat, pa je ispalo na mene, da sa 20 godina naučim svirati gitaru.
U početku sam svirao dalmatinske pisme u tri akorda i u dva ritma (valcer i polka). Vremenom su mi počele dolazit pisme, pa sam sve više vremena provodio uz gitaru sam u svojoj sobici ili zabavljajući ekipu sa jedrenja ili iz ulice.”
Tako je Ban opisao svoje glazbene početke, a njegov kolega Boris Hrepić Hrepa, suosnivač Daleke obale, prisjetio se prvog nastupa benda:
“Bilo je to u ljeto 1985., u mjesnoj zajednici pred dvadesetak prijatelja, točno u podne. Mladi je Ban bio, kao i cijeli bend, čista i neponovljiva energija. Odisao je šarmantnom trapavom karizmom, kojoj niste mogli odoljeti.”
PIŠE KRUNO PETRINOVIĆ/slobodnadalmacija.hr