Pogled nam je previše usmjeren prema zemlji, a Isus nam diže pogled prema gore: najprije na sebe, dok na križu visi, onda svojim Uskrsnućem i Uzašašćem prema vječnom životu. To je vjerniku utjeha. Jer, upravo po Kristovom križu spoznajemo da se istinski život prima jedino ako se daruje, rekao je mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski u intervjuu za Dnevnik.ba.

Uskrs jednostavno znači:ne postoji bezizlazna situacija, izjavio je mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski u razgovoru za Dnevnik.ba. 

“U Simbolu vjere molimo: ‘I uskrsnuo treći dan po Svetom pismu.’ Ponekad baš i ne razmišljamo što u liturgiji molimo i što bi trebalo oblikovati naš život. Činjenica Uskrsnuća bi svakako trebala oblikovati život vjernika. Svi smo mi pozvani biti ‘uskrsnici’“, izjavio je biskup Palić. 

Svi smo pozvani biti ‘uskrsnici’ 

No, nastavlja biskup, za Uskrs  su nam potrebne oči našega srca kako ne bismo ostali slijepi. 

“Postoji put kroz smrt, kroz katastrofu! Krist živi!“, rekao je. 

Sveti Pavao u poslanici Korinćanima riječima vrlo stare tradicije,objašnjava biskup Palić,  koju je i on primio od Crkve iz Jeruzalema govori da se Isus ukazao nakon uskrsnuća prvo Kefi, to jest Petru, zatim dvanaestorici, potom se ukazao braći kojih je bilo pet stotina i koji su većinom još živjeli, zatim Jakovu, a onda svim apostolima i, na kraju, ali ne najmanje važno, njemu samom, jer je i sam bio slijep dok nije upoznao Krista. 

“Budući da Krist živi, da je po svome Duhu na različite načine s nama i među nama, kršćanin nema razloga za strah pred budućnošću“, izjavio je biskup. 

Kao vjernici trebali bismo znati, objašnjava, da se Isusovim rođenjem u povijesti spasenja događa nešto jedinstveno: Bog je došao prebivati među nama kako bismo kao ljudi bolje i konkretnije razumjeli Radosnu vijest spasenja

Dijete rođeno u Betlehemu koja nam daje nadu u uskrsnuće 

“Po svetkovini Uskrsnuća vjerujemo i prepoznajemo da nam je Dijete rođeno u Betlehemu donijelo važnu objavu koja nam omogućava sudjelovanje u Božjem životu i nadi u uskrsnuće, dijeleći tako istu sudbinu našega Spasitelja koji je konačnu smrt pobijedio“, rekao je. 

Utjelovljenje Isusa Krista, Sina Božjega, nastavlja biskup, nije ograničeno samo na početak njegova života. Ono obuhvaća čitav Isusov život, od njegova rođenja do smrti, odnosno uskrsnuća.

Uzaludna je vjera naša ako Krist nije uskrsnuo, pisao je sv. Pavao, a biskup Palić dodaje kako su te riječi napisane kršćanima grada Korinta koji je u to vrijeme bio važan trgovački, lučki grad, s različitim kulturnim, vjerskim i etničkim stanovništvom i tradicijama. 

“Zajednica kršćana je bila veoma mala, 10-20 osoba, koje su se susretale u privatnim obiteljskim kućama. Za vrijeme prvoga Pavlovoga posjeta tome gradu zajednica je narasla na oko 100 članova“, rekao je. 

Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je i vjera naša 

I njima Pavao upućuje svoje riječi:“Ako pak Krist nije uskrsnuo uzaludno je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio.“ (1 Kor 15,14s)

Te Pavlove riječi vrijede i za nas danas, naglašava biskup,  kako za one koji navješćuju Evanđelje, tako i za one koji vjeruju u Isusa Krista, njegovo uskrsnuće i njegovu Radosnu vijest spasenja.

“Ovogodišnji Uskrs doživljavam i dijelim s našim vjernicima i svima ostalima koji se suočavaju s ovom pandemijom. Nadam se da će i ovi ‘povoji’, kojima nas je ovaj virus omotao, uskoro biti skinuti i da ćemo i mi moći ‘uskrsnut’“ na novi život. No, potrebna nam je svijest osobne odgovornosti u ovim trenucima i da se ne ponašamo kao da se ništa oko nas ne događa“, izjavio je biskup Palić.

Kršćani ne žive izolirani, u nekom svom getu, dodaje biskup, nego žive u svijetu u kojemu svi ljudi žive i suočavaju se s onim iskustvima, s kojima se svi drugi suočavaju. 

Krist nas je oslobodio tereta koji lomi 

“Ovih smo dana u liturgiji Velikoga tjedna slušali drevne riječi proroka Izaije. On govori o jadnom umiranju jednoga: Sluge Božjega. U stvarnosti, on preuzima rane drugih i njihova nedjela. Iz ljubavi. I zatim umire i biva pokopan. Naše je bolesti ponio, naše je boli na se uzeo. Njegove nas rane iscijeliše, piše Izaija. I onda se događa čudo: on ustaje iz groba i živi puninu života. Svjetlost Uskrsa sjaji u Izaijinim riječima“, rekao je. 

Na svakom mjestu i u svakom vremenu, muškarci i žene se nadahnjuju ovim riječima i pronalaze odgovore na životna pitanja, nastavlja,  dok zajedno razmišljaju o tim riječima. 

“I u tim riječima ima svjetla. Oni prepoznaju: Isus je Mesija, Krist! On nosi našu bolest. Blizu nam je, štogod se strašno dogodilo. Pa čak i kad smo sami odgovorni za to. Umro je za naše grijehe prema Svetom Pismu. Oslobodio nas je tereta koji nas lomi. Njegova smrt daje spasenje“, izjavio je. 

Isusovo uskrsnuće vjernicima je trajni poziv i utjeha 

Sveti Pavao, dodaje biskup Palić,  koga smo već spomenuli, u poslanici Korinćanima kaže i sljedeće: “Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu..“ I nastavlja: “Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ 

“Iz ovih Pavlovih riječi je jasno da mnogi kršćane i njihov način života neće razumjeti, jer kršćani žive i vjeruju u Otajstvo, a Bog je otajstvo najveće. Ali, Bog nije ostao ‘zatvoren’“ u otajstvu, nego se objavio u Isusu Kristu, koji nas je svojom mukom, smrću i uskrsnućem otkupio. Isusovo uskrsnuće je vjernicima trajni poziv i utjeha“, rekao je. 

Od početka se smatra teško probavljivom provokacijom, dodaje biskup, činjenica da su kršćani za svoj simbol odabrali križ, sredstvo uništenja, simbol smrti. 

Križ – u vertikali nas upućuje na Boga, a u horizontali na mjesto vlastitog života i bratstvo sa svim ljudima na svijetu 

“Upravo poniženje, koje je povezano s Isusovom smrću na križu, i vjernicima otežava vidjeti božansku Objavu u tome.Raspelo, križ podsjeća nas svaki put kad ga pogledamo na točku na kojoj su nebo i zemlja srasli i povezali se“, izjavio je. 

Križ nas upućuje u oba smjera, objašnjava biskup, :u vertikali nas upućuje na Boga, koji je najdublji razlog našeg postojanja i istovremeno cilj za koji živimo, dok nam u vodoravnom smjeru pokazuje mjesto vlastitog života usred svijeta i poziva na bratstvo sa svima onima koji danas nose križ u naše vrijeme, bez obzira na njihovo podrijetlo, boju kože ili vjeru.

Svaki čovjek u trpljenju može postati sudionik otkupiteljske Kristove patnje

“U križu vjernik otkriva više dimenzija. Križ je znak Božje solidarnosti s patnjom svijeta i znak ljubavi. Križ je znak neraskidivog povjerenja između Boga i nas i znak Božjeg bezuvjetnog sjedinjenja s ovim svijetom“, rekao je. 

Pod Isusovim križem rimski stotnik priznaje: “Zaista, ovaj čovjek bijaše pravednik!“ 

“Ovom je počinitelju Isus postao otkupitelj kao i nom zločincu razapetom pored njega. I rimski stotnik i razapeti zločinac iskusili su Boga kao onoga koji s nama započinje nešto novo, kad mislimo da smo već na kraju. Za njih je Uskrs zapravo započeo pod križem“, rekao je. 

Biskup Palić ovih dana iznova čita knjigu “Otpor i predanje“ u kojoj su skupljena pisma njemačkog teologa Dietricha Bonhoeffera, kojega su nacisti pogubili vješanjem u logoru u Flossenbürgu 9. travnja 1945. U toj su knjizi zapravo skupljena njegova pisma koja je pisao u logoru. Između ostalog, sadrže i promišljanja o patnji. 

“Lako je nasljedovati ‘trijumfalnog Isusa’, ali nam se baš ne da kao kršćanima nasljedovati Isusa u patnji. A patnja je, također, Kristov put kojim je on prošao. Sveti papa Ivan Pavao II. napisao je apostolsko pismo o patnji ‘Spasonosno trpljenje’“, rekao je. 

 U tom pismu kaže, između ostalog, dodaje,  da se naše otkupljenje dogodilo po Kristovu križu, odnosno, po njegovu trpljenju. 

“I kao što je naš Otkupitelj Isus Krist trpio umjesto čovjeka i za čovjeka, tako i svaki čovjek u osobnom trpljenju može postati sudionik otkupiteljske Kristove patnje“, izjavio je. 
Jedino na ovaj način kršćanin može razumjeti, objašnjava biskup,  i protumačiti patnju, odnosno trpljenje koje je uvijek izvjesna kušnja, ponekad prilično surova, kako kaže Ivan Pavao II. 

“A patnja se pobjeđuje ljubavlju, koja vodi do uskrsnuća“, rekao je. 

Biskup se osvrće i na stanje u bosansko-hercegovačkom društvu, pa pozivajući se na svetog Augustina navodi kako je on u svojoj blagovaonici imao natpis “Neka se klone ovog stola oni koji rado vrijeđaju tuđu čast.“ 

“A poznata su nam i ona famozna ‘tri sita’ iz Sokratove priče: istina, dobro i korisno. Naš Učitelj Isus Krist nas je, pak, poučio Zlatnom pravilu: ‘Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, to i vi činite njima!'(Mt 7, 12) Kad bi se svatko od nas tako ponašao i živio, bili bismo svi drugačiji, a i stvarnost oko nas“, rekao je. 

Vjera je hod u povjerenju da Bog sve izvodi na dobro

Na koncu razgovora, Petar Palić, mostarsko – duvanjski biskup kaže da vjera nije magija nego stvarnost. 

“Vjera se ne živi samo na razini čudesa i ukazanja, nego u stvarnosti života, koji sa sobom nosi i patnju i trpljenje. Svatko tko želi vjeru doživjeti kao čarobni štapić, kojim rješava sva moguća pitanja i probleme, mogao bi se brzo razočarati“, rekao je. 

Vjera je, dodaje,  hod u povjerenju da Bog sve izvodi na dobro i da će sigurno sve završiti dobro za čovjeka, ako ne prije, onda u vječnosti. 

“Ali, čini se da smo tu kategoriju vječnosti mi vjernici potisnuli iz svog vidokruga. Pogled nam je previše usmjeren prema zemlji, a Isus nam diže pogled prema gore: najprije na sebe, dok na križu visi, onda svojim Uskrsnućem i Uzašašćem prema vječnom životu. To je vjerniku utjeha. Jer, upravo po Kristovom križu spoznajemo da se istinski život prima jedino ako se daruje“, rekao je biskup Palić. 

Svim čitateljima portala Dnevnik.ba, biskuo Palić želi sretan Uskrs i “dar vjere da Isus i danas živi među nama i da s nama hodi našim životnim stazama“.

Izvor: Dnevnik.ba