Biskupi u Hrvatskoj i susjednoj BiH predvodili su danas misna slavlja za blagdan Uskrsa. Donosimo presjek njihovih poruka.
Piše: Tino Krvavica
Kardinal Josip Bozanić
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uskrsno je slavlje predvodio u Mariji Bistrici.
Citirajući riječi pape Benedikta XVI. da Isusovo uskrsnuće nije pojedinačni događaj koji bi pripadao prošlosti, jer u Isusovom uskrsnuću dosegnuta je nova mogućnost ljudskog postojanja za sve ljude koja otvara novu budućnost za nas i sav svijet, Kardinal je rekao da ako budna srca slušamo svjedoke i otvorimo se znakovima kojima Gospodin uvijek iznova i njih i sebe čini vjerodostojnima, onda znamo – On je uistinu uskrsnuo! On je živ, Njemu svome Spasitelju povjeravamo se i znamo da smo na pravom putu. Da bismo to povjerovali i nama kao u prvim Isusovim učenicima treba vremena i milosti: “Pozvani smo i mi u svojoj sredini, osobito u ovo vrijeme posebnih kušnji i nevolja koje su zahvatile našu Domovinu i cijeli svijet, novim poletom usmjeriti pogled prema Nebu i moliti zagovor i pomoć, jer On, Uskrsli je gospodar sadašnjosti i budućnosti.”
Cijeli izvještaj možete pročitati OVDJE.
Mons. Đuro Hranić
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić svetu misu je slavio u Đakovačkoj katedrali.
“Svima vama, draga braćo i sestre, želim se obnovljenom vjerom još snažnije usidrite u Božju pobjedu nad smrću i nad svakim zlom. Neka se u svima nama nastani Isusov Duh ljubavi, da nas očisti od zla i svake duhovne nemoći, da nas obuzme njegovo svjetlo i snaga te da tako oslobođeni od straha postanemo dionici istinskog mira, osposobljeni unositi nove odnose u obiteljski život, svjedočiti ih u svakoj prigodi, na svome radnom mjestu, među onima s kojima nas je povezao život; promicati ih u društvenom životu, u poduzetništvu, gospodarstvu i politici, u prosvjeti, znanosti i kulturi, u životu naših župnih zajednica, naše nadbiskupije, Slavonije, Baranje i Srijema i čitave nam drage domovine Hrvatske. ”
Izvještaj s uskrsne svete mise pročitajte OVDJE.
Kardinal Vinko Puljić
Vrhbosanski nadbiskup uskrsnu je misu slavio u Sarajevu. Tom je prilikom poručio:
“Danas vidimo da se nameće kultura smrti. Donose se zakoni da se smije ubijati (…) A čovjek je stvoren za život i Bog ga je stvorio i dao mu dar života. Nažalost, čovjek se ne zna tome radovati. Zato želimo, upravo u ovom Uskrsu, prepoznati dostojanstvo života dostojanstvo kulture života, ugraditi u društvo, u međuljudske odnose u sve narode – kulturu života. Život prihvatiti i život čuvati, život zbrinjavati i zauzimati se. Zato u ovoj pandemiji koja stvara napetost i strah – nećemo strahovati pred smrću, nego ćemo se zauzeti u borbi protiv toga – onoga što ubija život. Zato, treba odati priznanje svima koji se bore za živote, počevši od medicinskog osoblja do svih drugih struktura koje se bore da ljudski život bude dostojanstven (…) Izgubili smo vrednovanje života, a nema života bez darivanja i žrtvovanja, počevši od samih nas (…) Zato moramo i sami odgajati tu kulturu života, spremnost na darivanje (…) Nažalost, sebičnost i mržnja služe kulturi smrti. Vidimo kako se nadvio nad ovim društvom jedan sumrak, gdje čovjek gubi orijentaciju. Zato želimo danas u slavlju Uskrsa prepoznati to kao dar života – zemaljskog i vječnog. Krist nam je donio to svjetlo da nas prosvijetli – smrt nema zadnju riječ.”
Izvještaj s mise u sarajevskoj katedrali možete vidjeti OVDJE.
Mons. Marin Barišić
U splitskoj katedrali liturgijsko je slavlje vodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
„Što se i kako se to točno dogodilo, za sada nadilazi naše ograničene domete i ostaje u kategoriji otajstva, ali mogli bismo za to upotrijebiti jedan novi termin koji nas prati ovih dana. Ljudska ruka svojom zloćom zarobila je i osudila Isusa na smrt, zapečatila je grob, proglasivši slučaj Isusa iz Nazareta lockdownom. Ali svemoguća Božja ruka razbila je taj lokot i otvorila zatvorenost groba uskrisivši Isusa i postavivši ga začetnikom života – ‘Prvorođencem među mnogom braćom’ (usp. Rim 8, 29)“.
Cjeloviti izvještaj pročitajte OVDJE.
Mons. Mate Uzinić
Nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije Mate Uzinić predslavio je uskrsnu misu u Dubrovniku. Tijekom propovijedi poručio je kako nam Uskrs treba dati novi pogled na Isusa, njegovo evanđelje, prazan grob i povoje. Samo tada nam se može dogoditi da se naši prazni grobovi i povoji, koji su znakovi smrti, pretvore u nešto što će nam biti znak Kristovog uskrsnuća, ali i naše mogućnosti suuskrsnuti s njime, težeći prema onome što je gore, ne prema zemaljskog.
„To je pogled koji nam Gospodin želi ponuditi u ovom Uskrsu, u drugoj godini obilježenoj pandemijom kako bismo i tu svoju stvarnost, taj svoj grob i povoj i ubrus, vidjeli drugačijim pogledom i povjerovali.“
Izvještaj sa svete mise u Dubrovniku možete pročitati OVDJE.
Mons. Zdenko Križić
U Senju je liturgiju predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. On je poručio: “Uskrsli nam daje garanciju kako je uvijek moguće ići naprijed i nikada nije sve izgubljeno. Može se uvijek ustati, bez obzira koliko je težak bio pad ili poraz koji smo doživjeli. On nam uvijek daje sigurnost: ‘Ne bojte se!’ Prianjajući uz uskrslog Gospodina moći ćemo uvijek gledati naprijed, uvijek vidjeti izlaz iz svake situacije. Nećemo nikada ostati u prošlosti, navezani na neke rane iz prošlosti koje nas sputavaju. Bit ćemo u mogućnosti sve uvrjede i poniženja, koja smo možda, doživjeli, pretvoriti u blagoslov, u život.”
Cjeloviti izvještaj s mise u Senju pročitajte OVDJE.
Mons. Želimir Puljić
Predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Želimir Puljić misno je slavlje na blagdan Uskrsa predvodio u zadarskoj katedrali. Nadbiskup je pritom potaknuo puk na zahvalnost Bogu što se naši preci nisu dali pokolebati, nego su s vjerom u Uskrsloga ustrajali u svim burama i olujama. „Ostali su vjerni Kristu, Crkvi i svom narodnom imenu. Dok mi danas slavimo Uskrs, mislimo i na njih, na njihove zasluge koje su nam priskrbili. Mislimo na svjedočanstvo naših očeva kojima dugujemo da jesmo ovo što jesmo. Vjerom u Gospodina stvarali su vjersko i kulturno ozračje čime se danas i mi ponosimo i zahvaljujemo. Ispunjeni uskrsnom vjerom, oni su i u najtežim trenucima znali da će minuti bol i nestati jad i da će ih iza oluje ogrijati nebesko sunce.
Izvještaj i propovijed mons. Puljića pročitajte OVDJE.
Mons. Bože Radoš
Biskup Varaždina mons. Bože Radoš u tamošnjoj je katedrali slavio uskrsnu svetu misu. U propovijedi se varaždinski biskup posebno spomenuo žena, podsjetivši kako svi evanđelisti govore o tome da su žene one koje prve trče na grob. One žele Isusu iskazati posljednju počast i žele se isplakati, što su dva znaka ljubavi: “Žene imaju osjećaj za ljubav, to nije nešto što se može uzeti u ruke. To je nešto što se diše, s čime se živi, jedna atmosfera koja je neopisiva, ali se može osjetiti u tom mirisu, može se osjetiti u ljubavi, slobodi, atmosferi u kojoj jesu.”
Žene ne dopuštaju da grob daje miris, nego da život daje miris – miomiris je izričaj želje za životom. Osim što ga žele pomazati, žele se i isplakati: „Plač je autentičan govor ljubavi, to je govor života. Plače se nad dragim osobama, nad onima koje najviše volimo, ljubimo. Suze kao da žele zaustaviti put prema smrti. Suze kažu ‘ne’ smrti…Žene žele kazati: ne, smrt nema zadnju riječ u ljudskom životu. I premda možda ne znaju to adekvatno formulirati, svojim stavom, ove žene to jasno kažu.”
Izvještaj s misnog slavlja možete pročitati i pogledati OVDJE.
Mons. Vlado Košić
Sisački biskup Vlado Košić za Uskrs je poručio: “Doista, potrebno je tako gledati ljude oko sebe, kao svoju braću i sestre i vidjeti u njima Krista, koji se jedne strane trpi, a s druge strane ustaje od mrtvih. A ta se preobrazba događa i po našoj ljubavi, po tome kako mi pristupamo drugima, gledamo li u njima našu braću i sestre, ili ih smatramo neprijateljima i suparnicima, znamo li im oprostiti i zlobu i laž, ili ih kažnjavamo svojom odsutnošću i zanemarivanjem. Koliko li smo samo puta ovih proteklih mjeseci mogli vidjeti upravo Krista patnika u našoj braći i sestrama koji su ostali bez svoga doma, koji su ostali još gore bez ikoga svoga, sami i napušteni! Koliko smo puta mogli vidjeti suze u očima staraca, ali i djece! Koliko smo puta vidjeti majke i očeve koji su htjeli a nisu mogli zaštiti svoju djecu koja su bila izbezumljena od straha! To je bio Krist koji je u njima patio, Gospodin naš koji je bio na Golgoti, onaj kojemu su vojnici dali piti ocat nataknut na spužvu, a mi smo mu mogli pružiti barem čašu vode… Ali kad se taj slomljeni čovjek, patnik, stradalnik pridigao, kad je osjetio da netko misli na njega, da će mu netko priteći u pomoć, on je postao novo stvorenje, u njemu se rađao optimizam.”
Izvještaj iz Siska kao i propovijed sisačkog biskupa možete vidjeti OVDJE.
Izvor:bitno.net