U Hercegovačko-neretvanskoj županiji sve više osnovaca ide na instrukcije, najviše iz matematike i stranih jezika, čija je prosječna cijena po satu 15 maraka zbog čega su mnogi roditelji ogorčeni te se s pravom pitaju što im djeca rade u školama.

Predsjednik Sindikata učitelja HNŽ-a Slavko Lauš smatra kako su u pandemiji koronavirusa na površinu isplivali svi nedostatci obrazovnog sustava.

 – U ovoj godini dana, pandemija je izbacila na površinu sve što ne valja u obrazovnom sustavu. To nam je sada došlo na naplatu i jednostavno smo primorani davati instrukcije djeci jer ne vidimo drugog načina da stignemo s gradivom i naučimo djecu osnove stvari – pojasnio je Lauš u izjavi za Fenu.

Napominje da im dodatno odmaže i trajanje nastavnoga sata od 30 minuta.

– Za to vrijeme ne možemo dobit ni dječju pažnja, a kamoli da im prenesemo znanje – tvrdi Lauš.

Iz Federalnog ministarstva obrazovanja ističu kako nema nesposobne, samo obeshrabrene djece.

Napominju kako je odvijanje nastavno-obrazovnog procesa u pandemiji otežano te da ništa ne može nadomjestiti interakciju između nastavnika i učenika u učionici.

– Uz adekvatan izbor nastavne metode u razredu te organiziranje dopunske i dodatne nastave, djeca mogu doseći zadovoljavajuća obrazovna postignuća, bez organiziranja instruktivne nastave za koju roditelji moraju izdvajati financijska sredstva – istaknula je pomoćnica federalnog ministra za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Nadija Bandić.

Navodi kako je u specifičnim, pandemijskim uvjetima odvijanje nastavno-obrazovnog procesa i primjena različitih strategija diferenciranog poučavanja dodatno otežana jer ništa, smatra, ne može nadomjestiti interakciju između nastavnika i učenika u učionici.

Stoga se, kaže, javlja potreba za organiziranjem besplatne dopunske nastave.

Dopunska nastava se kao oblik pomoći djeci u osnovnim školama odavno ne nudi 

– Što se tiče dodatne i dopunske nastave nisam upoznata da se one ‘službeno’ obrađuju, no sa sigurnošću tvrdim da je svo nastavno osoblje, barem u mom okruženju, svakodnevno dostupno za dodatna pojašnjenja učenicima – ističe nastavnica engleskog jezika koja radi u jednoj mostarskoj školi te povremeno drži instrukcije.

Smatra kako su nastavni planovi i programi obimni. 

– Problem jesu i odluke resornoga ministarstva, a jedna od njih je i ta da se gradivo ne prilagođava. Pod tim se podrazumijeva da nastavnici sami određuju najbitnije dijelove lekcija. No, kako iz bilo koje lekcije jezika odvojiti bitno od nebitnog?- pita se ova nastavnica.

Također, tvrdi kako te odluke u pandemiji dodatno otežavaju njihov posao, jer u uvjetima u kojima sati traju samo po 30 minuta, treba objasniti gradivo koje je pisano i predviđeno za nastavni sat od 45 minuta.

Napominje kako je živa riječ ono što učenike drži budnima i pritom postavlja pitanje: “Koliko je za različite tipove učenika online nastava efektivna”?

Prema pričanju roditelja, razočaravajuće je da djeca po znanje moraju na instrukcije, a uzimaju ih, vele, svi povremeno ili redovito

Riječ je, naravno, o sivoj zoni, nereguliranom tržištu, zbog čega niz sugovornika pristaje iznositi svoje iskustvo isključivo anonimno.

– Moje dijete uzima instrukcije iz matematike. Učiteljica ide brže s gradivom nego što djeca uopće usvoje prethodno. Riječ je o tekstualnim zadatcima i postavkama sa zagradama. Sama se zamislim često nad zadatkom pa sam primorana potražit pomoć “učiteljice instruktorice” – priča Branka, majka učenice drugog razreda osnovne škole u Mostaru.

 Majka učenika i učenice devetog razreda osnovne i drugog razreda srednje škole ističe kako joj sin ide na instrukcije iz matematike i iz njemačkog jezika, a kćerka iz matematike i hrvatskog jezika.

– Zbog obimnog gradiva i slabog objašnjavanja nastavnika već duži niz godina plaćam djeci minimum, dva puta tjedno instrukcije – objašnjava ova majka. Istodobno, napominje kako su to velika financijska izdvajanja kada je riječ o jednom, a kamoli dvoje djece. Kaže kako je najniža cijena jednog sata instrukcija 10 maraka.  

Jedna majka, čija djeca također koriste instrukcije, tvrdi, pak, kako ni one nisu uvijek od pomoći jer joj i nakon njih, dijete dobije slabu ocjenu. Razlog za to vidi u tome što ni svi nastavnici, kako kaže, nisu kvalificirani, odnosno nemaju potrebno znanja.

– Pojedini nastavni kadar je nekvalificiran i nije za rad u školama. Nastavnica koja im predaje hrvatski jezik ne posjeduje znanje iz tog predmeta i ne može ga onda ni prenijeti. Instruktorica kod koje mi ide dijete objašnjava drugačije pa kad upitamo njegovu predmetnu nastavnicu o tome, ona kaže da se taj dan (kada se učilo novo gradivo) možda zbunila – žali se majka učenika sedmog razreda osnovne škole u Mostaru.

 U svakom slučaju svi sugovornici se slažu u jednom, a to je da učenicima treba ostaviti prostora i gradivo prilagoditi, vratiti dopunsku nastavu i sat na 45 minuta.

Koliko je manjkav obrazovni sustav u BiH pokazuje i činjenica da je naša zemlja zauzela 62. mjesto među 79 zemalja u obrazovnom istraživanju PISA-e, a svaki drugi petnaestogodišnjak u BiH je ‘funkcionalno nepismen’.

To znači da svaki drugi petnaestogodišnjak u BiH ne može funkcionirati u oblasti matematike, prirodnih znanosti i čitanja ni u školskom sustavu, niti u privatnom okruženju, kao ni u nastavku školovanja.

Izvor:pogled.ba