Mirjana Hrga, bivša novinarka i savjetnica Kolinde Grabar-Kitarović, prisjetila se na svom Facebook profilu situacija koje je doživljavala kao novinarka i reporterka.

Mirjanu je na razmišljanje o bivšoj karijeri potaknuo intervju kolege koji je pročitala, a, kako je kazala, ona se ne bi usudila ispričati svoj život.

Čitam intervju jednog mojeg kolege. Ludo dobar tip. Sabire u njemu život. Impresivno. Stariji je 26 godina od mene. Toliko puta relevantniji i uzbudljiviji. Ono što mi je impresivno je lakoća kojom evocira konkretne situacije iz ne tako bliske povijesti. Sjeća se čak i rečenica.

Ja se sjećam sigurno samo jedne, ’96. u Beogradu: “Kako ono beše? Hrga? Ajde, Hrga, upadajte, dovoljna vam je nesreća što ste Hrvatica!” (Vojislav Šešelj). Želim reći da se ja nikada ne bih usudila ispričati svoj život. Osim dijelova koje sam zabilježila u svojim novinarskim blokovima ili na snimkama. Jednostavno, gledajući na mene iz mene, čini mi se nekada da to nisam bila ja, započela je Mirjana.

Da me danas netko pita – jesi li ti bila na Dedinju, iza flanjke vile Mir gdje je vladao nemir mase koja se protivila uhićenju Miloševića, okružena tamošnjim navijačima, mogla bih potvrditi da jesam, ali osim Čede Jovanovića, kojeg ću i kasnije sretati, ništa posebno ne bih mogla ispričati, osim da sam zbog vlastite sigurnosti pokušavala minimalno govoriti, po mogućnosti srpski, i sjećam se da sam tada noktima izgrebla znak HRT-a na kameri, zbog vlastite sigurnosti. Znam i da sam tada, te još dva puta, zatajila svoj identitet – u Tripoliju i ruskim kontrolama na ulazu u Slavjansk, nastavila je Mirjana te se prisjetila situacije iz Crne Gore.

Sjećam se samo da je bjesomučno padala kiša, a ja sam jurila iz Podgorice za Budvu u rent-a-caru koji sam morala vratiti i onda nekako prijeći tu granicu na Debelom Brijegu. Kako sam to točno izvela, vjerojatno pamti bolje moja ekipa nego ja koja sam bila zadužena za njihovu sigurnost. Snimatelju je supruga bila trudna. To pamtim… Pamtim detaljno te neke privatne situacije vezane za moj poslovni život, ali moj život kao takav – ne. Jednom dječaku koji je bio u trbuhu kad mu je otac sa mnom zamalo poginuo u Ukrajini, hvala Bogu, danas sam krsna kuma, a on divan dječak, otkrila je Mirjana.

Ali možda i bolje da sam neke ladice zaključala, ili možda čak i ispraznila. Kod nas javnih osoba, i ako nešto zaboraviš, javnost je tu da te podsjeti, obično znaju više od nas samih pa ne brinem za ove obrambene amnezije. Ali možda bi se vrijedilo natjerati svega sjetiti. Ali fakat, divim se svom kolegi. Osim zbog svega ostalog i zbog sjećanja, zaključila je Hrga.

Izvor: Jabuk.tv