Pet se kandidata prijavilo za poziciju hrvatskoga člana Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH, a sljedećeg tjedna trebalo bi se znati koji će se od njih naći i kojim redoslijedom pred Zastupničkim domom, a već sada je jasno kako pojedini ne zadovoljavaju formalne uvjete za imenovanje na tu poziciju.
Tko ispunjava uvjete, a tko ne
Kako doznaje Večernjak, prijave za člana SIP-a podnijeli su Željka Marković Sekulić, Vlado Rogić, Goran Mišković, Zoran Mikulić i Božo Antunović. Željka Marković pomoćnica je ministra u Odjelu za izbjeglice, raseljene osobe, readmisiju i stambenu politiku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, a Vlado Rogić u proteklome mandatu obnašao je dužnost člana SIP-a. Goran Mišković je, nakon Ministarstva sigurnosti, od 2018. bio na poziciji glavnoga tajnika državnoga tijela za organiziranje i provedbu izbora.
Zoran Mikulić bio je ministar pravosuđa u Vladi platforme, na prošlim općim izborima bio na listi SDP-a, a onda je navodno imenovan za savjetnika nametnutog hrvatskog člana bh. Predsjedništva Željka Komšića, no nema ga na službenom popisu na web-stranici. A Božo Antunović dolazi iz Tuzle, bio je ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša u Vladi Tuzlanske županije te u posljednjem mandatu zamjenik ravnatelja Kazneno-popravnog zavoda u Tuzli.
Njihove formalne prijave Povjerenstvo je tek prihvatilo, no onda se utvrdila nespojivost s obzirom na jasne odredbe Izbornoga zakona u tome pogledu. Dosadašnji član SIP-a Vlado Rogić slovi za favorita hrvatske strane, no bošnjačke stranke imaju posve drukčije mišljenje budući da su se stajališta ovoga vrsnog pravnika i izbornog stručnjaka pokazala posve ispravnima kada su se pojavljivala prijeporna pitanja u sedmeročlanome tijelu SIP-a.
Glavni “protukandidat” u tome smislu može mu biti njegov sugrađanin Zoran Mikulić. No, upravo je njegova kandidatura prijeporna, i to ne zbog činjenice da ga kandidira bošnjačka stranka, nego zbog jasnih odredbi Izbornog zakona. Naime, člankom 2.3 jasno je definirano kako se upravo bivši nositelji izvršne vlasti ili politički dužnosnici, kao i oni koji su sudjelovali na posljednjim izborima na nekoj od stranačkih lista, ne mogu naći među kandidatima za izbor na ovu poziciju.
Tako je u Mikulićevu slučaju prijeporno upravo to da je on, prema stavku 4. toga članka, bio “kandidat za izbore za bilo koju razinu vlasti”. On nije uspio na izborima 2018. ući u federalni Parlament. No, tom činjenicom nije završen njegov status budući da on ne može, npr., povući kandidaturu do 2022. godine. Upravo je to definirano člankom 4.21, stavkom 3. Izbornog zakona. U više navrata to je potvrdio i Sud BiH, a u nekoliko i Ustavni sud BiH, odbijajući žalbe prijavljenih kandidata. Pet prijavljenih kandidata bi, prema natječajnoj proceduri, u utorak, 27. travnja trebalo imati intervju pred Povjerenstvom, koje ne bi smjelo prihvatiti Mikulićevu kandidaturu, ali moguće i još pojedinih kandidata zbog njihova političkog angažiranja.
Što je bitno
Prema proceduri, nakon što se okončaju intervjui, formira se rang-ljestvica koja će biti poslana Zastupničkom domu na odlučivanje i izbor. Izbor 7. člana SIP-a iznimno je značajan unatoč tome što je neformalna koalicija SDA – DF – SDS – PDP ugurala šest kandidata i sada ima potpuni nadzor nad ovim tijelom, koje se u više navrata pokazalo više političkim nego stručnim. Posebno je to važno zbog kontinuiteta donošenja odluka u slučaju da se, npr., ne izmijeni Izborni zakon te bi SIP, što bi bilo ponovno iznimno rizično, trebao donijeti odluku o tome kako će se popuniti Dom naroda Parlamenta FBiH. Nakon izbora 2018. SIP je odlučio da se iz svih županija bira po jedan izaslanik iz svakog naroda, ali i da se primijene rezultati popisa pučanstva 2013., zbog čega je i propao pokušaj probošnjačkih stranaka da Hrvate posve odstrane iz vlasti, ali i bilo kakvog utjecaja u zemlji.
/HMS/