Prema Obiteljskom zakonu roditelji su dužni brinuti se o djeci, a djeca o roditeljima. Nažalost, danas smo svjedoci brojnih slučajeva da se sinovi i kćeri ne brinu o svojim roditeljima kad ostare i onemoćaju.
Po slovu zakona oni su i dalje njihovi skrbnici iako ih godinama nisu vidjeli. Za one koji nemaju zakonske obveznike uzdržavanja skrbi se Republika Hrvatska, preko centara za socijalnu skrb, koji u okviru svojih nadležnosti vode brigu o takvim osobama – od liječenja, preko smještaja u domove za stare i nemoćne, pa u konačnici do ukopa i organizacije pogreba.
ANGAŽIRALA IH IZ NJEMAČKE
Posljednjih dana dolinom Neretve proširila se priča da je jedna 75-godišnja starica, inače korisnica spomenutih prava iz sustava socijalne skrbi, “mrtva ukradena” iz jednog doma za starije na Korčuli i dovezena u Metković.
Vlasnik pogrebnog poduzeća “Kyrios” iz Metkovića Antonio Jelić optužio je lokalni Centar za socijalnu skrb i konkurentsko poduzeće “Palma” da su pokušali pokopati pokojnicu bez znanja rodbine, premda je njega angažirala i opunomoćila pokojničina pastorka, koja inače živi u inozemstvu. On je, tvrdi, trebao prevesti pokojnicu od Vele Luke do Metkovića te organizirati posljednji ispraćaj. Međutim, na putu za Velu Luku Jelić je doznao da je pokojnicu dan prije odveo drugi pogrebnik, kojega je angažirao Centar za socijalnu skrb Metković, jer je pokojnica bila bez zakonskih obveznika uzdržavanja i na brizi Centra.
Jelić je to nazvao “krađom pokojnice” te se obratio javnosti. U pismu je naveo čitav niz optužbi na račun Centra za socijalnu skrb Metković, a među ostalim i da je socijalna radnica “svojevoljno i bez obavještavanja rodbine o smrti pokojnice angažirala privatno pogrebno poduzeće da preuzme i preveze tijelo umrle iz Vele Luke u Metković”.
Jelić također ističe da “ovo nije prvi slučaj u kojem Centar za socijalnu skrb Metković samovoljno pokapa ljude bez znanja javnosti, uže i šire rodbine, odabire ljesove, organizira prijevoze i ukope nečije majke, oca, brata ili sestre”. Pita se kako je moguće u Europskoj uniji nekoga pokopati a da se o tome ne obavijesti njegova rodbina.
KOLATERALNA ŽRTVA
Komentar na ove teške optužbe, kojima bi se – ako su istinite – trebali baviti policija i Državno odvjetništvo, a i sam prijavitelj bi o njima svakako trebao upoznati nadležne institucije, zatražili smo u Centru za socijalnu skrb Metković, gdje nam je ravnatelj Vatroslav Vugdelija objasnio da je u ovom slučaju bilo sve po zakonu.
– Gospođa M. M. poslije smrti supruga živjela je sama u kući. Rješenjem CZSS-a Metković imala je uslugu pomoći u kući, koristila je pravo na jednokratnu pomoć, a djelatnici CZSS-a Metković su i službeno i privatno pomagali u raznim situacijama. Za vrijeme boravka u bolnici, pa i kad je gospođa M. M. bila COVID pozitivna, kao i za vrijeme boravka u domu u Veloj Luci – nitko od njezine rodbine nije nazvao, niti se raspitivao o njoj i o njezinu zdravlju. U dopisu iz dubrovačke bolnice, u prilogu, stoji i njezina izjava kako nema nikoga svoga te moli CZSS Metković da poduzme radnje oko smještaja. Nitko od rodbine iz Njemačke nije nam se obratio, niti smo imali ičiji kontakt, broj ili adresu. Poslije smrti gospođe CZSS Metković je postupio uobičajeno u ovakvim situacijama. Pokojnica je imala pravo na financiranje pogrebnih troškova, a kontaktirano je pogrebno poduzeće “Palma” iz Metkovića. Cijena je svih usluga takvih skromnih pogreba minimalna – objasnio je Vugdelija, koji napominje da pokojna M. M. nije bila lišena poslovne sposobnosti te je sama izjavila da nema nikoga od rodbine, odnosno zakonskih uzdržavatelja, zbog čega želi da je Centar smjesti u dom.
– Ne možemo se oteti dojmu da je u svemu ovome CZSS Metković “kolateralna žrtva” u obračunu jednog pogrebnika s drugim pogrebnikom na području Metkovića; u toj borbi ne biraju se sredstva, prijave se šalju na policiju, ali prvi put da je u sve upleten i CZSS Metković i javno optužen da sudjeluje u – krađi pokojnika! – ističe Vugdelija.
Kaže kako im je žao što se moraju opravdavati za nešto što su dobro učinili, i po službenoj i po ljudskoj dužnosti, za osobu koja nije imala nikoga svoga. – Usprkos ovakvim sramotnim optužbama koje su nas potresle, CZSS Metković i socijalna radnica koja je vodila ovaj slučaj mogu samo biti ponosni na sve dobro što su učinili. Odgovaramo za svoj rad i sve se može provjeriti, a ako netko ima saznanje o bilo kakvim propustima, neka obavijesti nadležna tijela ili neka jednostavno dođe u CZSS Metković da u razgovoru s uvažavanjem zajedno dođemo do istine – ističe Vugdelija.
NEMA NIKAKVE PRIJAVE
Drago Plećaš, vlasnik pogrebnog poduzeća “Palma” kojega se javno proziva da je “ukrao pokojnicu”, naglašava da on ne želi ulaziti u obiteljske odnose pokojnice s rodbinom.
Kaže kako u konkretnom slučaju nema nikakve obveze prema njima jer je njega angažirao Centar za socijalnu skrb Metković.
– Tijelo pokojnice preuzeo sam u Veloj Luci i dovezao ga u mrtvačnicu u Metkoviću s kompletnom popratnom dokumentacijom, potvrdom o smrti i dozvolom za ukop, koje je potpisao ovlašteni liječnik – mrtvozornik – kazao je Plećaš, koji naglašava da je organizaciju pokopa preuzeo Antonio Jelić, tvrdeći da ga je angažirala pokojničina pastorka.
– I tu je moja ingerencija nad ovim slučajem završila. Mi kao pogrebnici poslujemo na slobodnom tržištu i radimo po pozivu, svoje usluge pružamo onome tko nas angažira – objasnio je.
– Ako netko od rodbine ili građana smatra da je počinjeno bilo kakvo kazneno djelo na štetu pokojnika, neka to i prijavi nadležnim institucijama – kazao je Plećaš.
U Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj doznajemo da nisu zaprimili nikakvu prijavu vezanu uz slučaj starice iz Metkovića.
Direktor Vugdelija:U ‘Kyriosu‘ pojma nemaju da pokojnica nije bila u Kalosu
– U CZSS Metković dolazi gospodin Jelić, revoltiran i agresivan pokazuje punomoć kojom ga je rodbina preminule M. M. ovlastila za preuzimanje pokojnice. Tvrdi da su tog jutra u zoru išli na Korčulu preuzeti tijelo, ali su im u Kalosu, specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, rekli da je tijelo sinoć odvezeno u Metković. Gospodin Jelić u pet navrata spominje Kalos, a pokojna M. M. nije bila smještena u Kalosu niti je tamo preminula, nego u Domu za starije osobe u Veloj
– Svjedoci smo kako je “uho” javnosti već dobro ugođeno na kritike i optužbe upućene socijalnim radnicima. Radeći ovaj posao doživljavamo svakakve neugodnosti, poteškoće i nerazumijevanja, tako da i ne znamo ima li uopće smisla opravdavati se, ali ova optužba da krademo tijela pokojnika nadmašila je sve do sada – kaže Vugdelija.
PIŠE STANISLAV SOLDO/slobodnadalmacija.hr