Prva sezona HRT-ova showa “The Voice” donijela je niz velikih talenata na domaću glazbenu scenu, među tim sjajnim vokalima je i Ana Opačak (36). Ova Splićanka zaljubljenica je u šansonu i jazz kojima je ostala vjerna i kad su se kamere ugasile, a angažmana joj nije nedostajalo. Prije nekoliko dana ostvario joj je veliki san kad je u eter pušten njezin novi single simboličnog naziva “Pjesma” u kojem je snage udružila s našom glazbenom divom Gabi Novak.
Kako je došlo do dueta s Gabi?
Moje autorice Ines Prajo i Arijana Kunštek kontaktirale su Gabi oko te ideje. Znale su da je suradnja s njom jedna od mojih velikih glazbenih želja koje sam uvijek pomalo sramežljivo uglavnom čuvala za sebe. O tim stvarima inače zaista ne pričam puno, ni privatno ni javno na intervjuima jer sam nekako uvijek osjećala da ako se nešto treba dogoditi da će to tako i biti.
Sjećam se kako sam još prije puno godina, na svojim glazbenim početcima, za prvotravanjsku šalu među svoje prijatelje pustila (tada lažnu) vijest da ću pjevati s Gibonnijem, što mi je također bila velika želja. Nakon nekog vremena dogodilo se to da sam s njim snimala vokale za glazbu koju je napisao za jedan animirani film, a kasnije me pozvao i kao glazbenu gošću na svoj koncert u Parizu. Tako nekako je bilo i s Gabi.
Ja sam si to zaista iskreno priželjkivala, ali nisam znala ni kad ni kako bi se to moglo dogoditi. Ali kad smo odlučili snimiti ovu pjesmu za moj album, Ines i Arijana su odmah predložile da ona bude izvedena kao duet i od prvog trena zaista u njoj nismo čuli nikoga drugog nego Gabi.
Kako ste reagirali kad vas je nazvala?
Potpuno me iznenadila jer je meni u tom trenutku još uvijek pomisao da pjevamo duet bila samo želja i ideja, a nisam znala da su moje autorice već krenule pretvarati to u stvarnost tako da su s njom o tome već razgovarale. Sjećam se da sam bila na obiteljskom ručku i nisam ni znala tko me zove jer tada nisam imala njezin broj.
Kad sam shvatila tko je s druge strane telefona, izišla sam u vrt da možemo razgovarati u miru i tišini, vrijeme je proletjelo, a ručak se ohladio dok smo nas dvije kao dobre stare prijateljice pričale preko sat vremena. Gabi je već tada bila čula pjesmu i cijela ideja joj se dopala, a ja sam bila potpuno zatečena od sreće.
Kada ste prvi put upoznali Gabi i kakav je dojam ostavila na vas?
Gabi me je osvojila već u telefonskom razgovoru, a prvo pravo upoznavanje i intenzivnije druženje uživo bilo je na dan snimanja pjesme u studiju. Iako sam bila uvjerena da ću imati tremu kad budemo snimali, nedugo nakon što smo počeli razgovarati osjećala sam se potpuno ugodno i opušteno, prirodno i svoje, kao da se odavno poznajemo.
Je li znala već za vas?
Da, posebno mi je bilo drago što je ona već od prije znala i tko sam i kako pjevam i koji stil njegujem i bila je jako naklonjena onome što radim i iza čega stojim, puna riječi ohrabrenja i bodrenja da nastavim tim putem. Za mene je već to bio dovoljan kompliment. A kad mi je rekla da je imala želju snimiti duet sa mnom otkad me je prvi put čula, jedva sam suzdržala suze.
Kako je išlo samo snimanje pjesme s obzirom na pandemiju?
Pjesmu smo snimile zajedno prije pandemije, krajem siječnja 2020. i to idući dan nakon mog nastupa na prošlogodišnjem Zagrebačkom festivalu. Gabi je ionako u Zagrebu, a obzirom da smo moj producent Ivo Popeskić i ja već bili gore zbog festivala, iz Rijeke su za tu prigodu došle još i autorice pjesme te smo se svi okupili kod Tihomira Preradovića koji nam je taj dan otvorio svoj obiteljski dom i ustupio studio.
Prvo smo malo pjevale uz klavir da osjetimo pjesmu i pronađemo idealan tonalitet, ali kad smo počele zajedno pjevati, kao da se nešto dogodilo, pjesma je jednostavno zazvučala kao da je oduvijek bila naša. Kako je išla prema kraju samo se slagala i sve je sjedalo na svoje mjesto kad se dogodio i završetak koji tada još nismo bili potpuno definirali. Naime, u jednom trenutku dok smo pjevale, taj kraj se tako nekako išuljao poput kakvog nježnog krika neke sjetne uspavanke…
Taj trenutak smo doslovno fizički osjetili svi u studiju, a meni su samo krenule suze. To je nešto što ću zauvijek pamtiti. Taj osjećaj i taj ugođaj htjeli smo sačuvati i u zvuku tako da namjerno nismo željeli aranžmanski opteretiti pjesmu. Sve je minimalistički i toplo uz svega četiri instrumenta; Ivan Popeskić na klaviru, Henry Radanović na kontrabasu, Mladen Ilić – Mlacka na perkusijama i kao posebno pojačanje tu su i maestralne gitariske dionice Ante Gele.
Gdje ste snimali spot?
Video spot smo snimali također u Zagrebu. Zbog okolnosti s pandemijom odgađali smo snimanje nekoliko puta iz opreza i odgovornosti prema svima uključenima, no nismo željeli da pjesma ide van bez svog vizualnog dijela pa smo cijelo vrijeme čekali i osluškivali kako će se situacija razvijati.
Onda sam jedan dan nazvala Gabi da vidim što ona kaže na to sve i rekla da imamo termin za studio pa ako se slaže da bismo mogli napokon snimiti taj video spot. Odmah je pristala, a tjedan dana kasnije već smo bili na setu i pod redateljskim okom Tonija Mijača dobili predivno malo umjetničko djelo koje vizualno savršeno prenosi i boja ono što zvučno ova pjesma nosi. Usudim se to nazvati malim umjetničkim djelom bez imalo skromnosti jer Toni zaista jest pravi umjetnik, a to će vam biti jasno već od prvog kadra.
Pjevate li na koncertima Gabine pjesme?
Na svojim koncertima najčešće izvodim glazbeni kolaž koji se sastoji od mojih autorskih pjesama, ali i skladbi na četiri jezika raznih stilova i žanrova koji su me glazbeno formirali. To su i pop i rok i jazz i blues, ali i ponajviše ono s čim me ljudi najviše povezuju, a to je šansona. Na francuskom “chanson” u biti znači pjesma, šansona bi bila jednostavno rečeno uglazbljena poezija. Zato se na mom repertoaru uz Piaf, Brela ili Aznavoura svakako nalaze i Arsen i Oliver i Gabi i Radojka i još mnogi drugi.
Duet s Gabi najava je i vašeg prvog samostalnog albuma. Kada ga možemo očekivati?
Poučena iskustvom, a pogotovo u neizvjesnim vremenima kakva su nas zadesila, više ne dajem nikakve prognoze. Sad mi je najvažnije da ova “Pjesma” dopre do što većeg broja srca jer ona to zaslužuje, a album čeka svoj pravi trenutak da vas s njim iznenadimo, kao što je to bio slučaj s ovom pjesmom.
PIŠE VINKO PAIĆ/slobodnadalmacija.hr