KK Split oglasio se priopćenjem jer je u drugoj utakmici polufinala HT Premijer lige prisiljen gostovati u Zagrebu kod Cibone 21. svibnja, točno 24 sata nakon utakmice za ostanak u doigravanju ABA lige protiv Sparsa.
Hrvatski košarkaški savez pristao je da se ta utakmica odigra 22. svibnja, ali trebao je i pristanak Cibone, koja je taj datum odbila. Prenosimo priopćenje u cijelosti:
– Direktor Cibone Domagoj Čavlović nije želio ni čuti za bilo kakvu odgodu, pravdao se da tako traže sportski direktor Marin Rozić i trener Vladimir Jovanović i da se on ne može posvađati s njima zbog ustupka Splitu. Isti taj Čavlović mjesecima se na sastancima ABA lige žalio na tretman kod hrvatskih klubova zbog kojih je morao igrati utakmice dan za dan i slično i sada se njegov klub postavio na isti način. Želimo vjerovati da to nije stav Cibone, velikog kluba, već sitničavi potez pojedinaca, koji više govori o njima samima. Ciboni je, s naše strane, ponuđeno da se eventualna treća utakmica igra 25. svibnja (prema rasporedu je zakazana za 24. svibnja) kako bi se momčad mogla odmoriti, ali njima ništa ne odgovara, jedino je bitno da se igra 21. svibnja kako bi maksimalno iscrpili naše igrače. Inače, sve razgovore o terminima KK Split je započeo odmah po završetku četvrtfinalnih susreta HT Premijer lige, ali nitko nije mogao vjerovati da će utakmice odlučivati “čavlovići”, a ne Ukić, Prkačin, Marčinković, Planinić, Perasović, Gnjidić i ostali.
– Cibona radi po svome, bez imalo razmišljanja o sportskom i humanom aspektu, nije ih briga za naporni dio sezone, njihov cilj je da mi iz autobusa istrčimo na parket i da se domognu pobjede. Mi smo se nekim rezultatima doveli u ovu situaciju, ali sport nam je uvijek bio na prvom mjestu. Ovo nema veze s ničim, gospoda iz Cibone mogu se zasramiti zbog svog nekorektnog postupka. Na ovaj način ismijavaju se s cijelom hrvatskom košarkom, umanjili su vrijednost prvenstva Hrvatske. Ovdje je riječ o pomicanju termina za 24 sata, a ne o nekim našim nerealnim traženjima, rekao je predsjednik Uprave KK Split Edo Blažević.
Izvor:hrt.hr