Pandemija je utjecala na rad svih bolnica – u šibenskoj jedinici intenzivnog liječenja, koja se skrbi za najteže COVID bolesnike, broj pacijenata se utrostručio, a odjel se selio čak 11 puta. Evo priče o tome kako su se uspješno othrvali trećem pandemijskom valu.

Nakon više od mjesec dana, napokon diše bez maske. Svoje iskustvo s koronavirusom želio je podijeliti, ali anonimno.

– To je, nažalost, tihi ubojica koji te odnese za dva dana, kaže pacijent Opće bolnice u Šibeniku.

Doživio je to više puta – dok se i sam borio za svaki udah na Odjelu intenzivne skrbi.

– Oni su non-stop dolazili, nema šanse da bi to prošlo da nema nekog unutra – kako dišeš, kako je ovo, ono – stvarno, kapa ljudima do poda, kaže.

Snimka s minikamere, koju je nosila sestra Antonija, potvrđuje: na odjelu s najtežim slučajevima predaha nema.

– Toliko su zahtjevni da je deset ljudi u sobi malo. I njihovo zdravstveno stanje mijenja se doslovce iz minute u minutu, kaže Antonija Radić, medicinska sestra na Odjelu anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.

Pacijenti su im uvijek na oku: liječenje, briga i njega. Zbog njih se dolazi na odjel i na slobodni dan, na prvi poziv.

– Nitko nije rekao “Ne mogu doći, neću doći”, nego – “Recite kada?”, ističe Dragica Skroza, glavna sestra Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.

Ovih dana odjel se dezinficira. A prije manje od mjesec dana svi su respiratori bili u pogonu.

– Upravo u tom periodu smo imali najteži trenutak u cijeloj epidemiji jer su se svi ljudski resursi koji su potrebni za liječenje takvih bolesnika morali usmjeriti prema JIL-u, kaže Sanja Jakelić, ravnateljica Opće bolnice u Šibeniku.

Pa se sestrama s matičnog odjela pridružilo dvostruko toliko kolegica. U suradnji s 15 anesteziologa uspješno su se oduprli udaru trećeg pandemijskog vala.

– Ja vam mogu samo slikovito reći da smo mi 11 puta selili naš odjel kako bi u datom trenutku odgovorili potrebama s kapacitetima, navodi Srđan Vranković, voditelj Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.

No uz sav trud, sve ljude, gotovo svaki dan i dalje se suočavaju s najtežim ishodom – smrću pacijenta.

– Odabrali smo taj posao pa nekako uvijek to gledamo kroz neke pozitivne stvari i da smo dali sve od sebe, da smo bili s njima u zadnjim trenucima, kaže Ivana Čobanov, medicinska sestra na Odjelu anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.


“Cijepite se!”


A priče sa sretnim krajem najveća su im motivacija.

– Kad vidite da ste uspjeli pacijenta izvući iz tako teške situacije, pred ponorom… To je nešto što vas drži i ispunjava, kaže Vranković.

Pred ponorom je bio i naš sugovornik s početka priloga. Poziv za snimanje je prihvatio samo radi ove poruke:

– Cijepite se! Ne dovodite u problem sebe, plus toga, ovo osoblje što radi – to je žrtva i to su spasitelji naših života.

Puko hvala je, kaže, slabašna riječ da im se oda dužno priznanje.

Izvor:hrt.hr