Teško je ostati ravnodušan prema vratolomijama koje na svome motoru izvodi 12-godišnji Šimun Ivandić iz Samobora. Dvostruki je prvak Hrvatske u Motocrossu. Član je jednog hrvatskog kluba, a uspjesi i želja za daljnjim napretkom odveli su ga i u Italiju. I Šimunova priča potvrđuje da su za dobre sportske rezultate potrebni talent, rad i ljubav, ali i da uspjeha nema bez velike podrške cijele obitelji i zajedničkog odricanja.
– Dok je borba, adrenalin je. U motocrossu me najviše privlače skokovi, osjećaj kad si u zraku na skoku od 40 metara – jako lijep osjećaj, kaže Šimun i dodaje da se na motoru osjeća sretno i smireno. Trenutno vozi europsko i talijansko prvenstvo (85 kubika), a kaže kako su mu najveći uzori u motocrossu Tim Gajser i Antonio Cairoli. Trener mu je otac.
– U motocrossu smo posljednjih osam godina, premda sam odmalena hodao po motocross trkama. Uvijek me to interesiralo, i na neki način to je potrajalo sve do danas, priča Ante Ivandić. Kaže kako još ima sliku sa Šimunove prve pozivne trke u Pazinu.
– Doslovno me gledao: ‘Tata, gdje ja idem?’, smije se Ante dok prepričava, i dodaje kako je Šimun tada pao oko 47 puta, ali svaki put je ustao i nastavio dalje. Bio je uvjerljivo zadnji, ali nije odustao. I od tada, mi se ne pitamo da li ćemo voziti i ići na trke, dodaje Ante koji je Šimunovu majku Lidiju upoznao na cesti.
– Meni se pokvario motor, i trebao mi je alat za odšarafit’ karburator. Uletila sam Anti i pitala ga da nema slučajno imbus koji je meni trebao. On ga je slučajno imao, popravili smo motor i tako smo se upoznali, priča Lidija Ivandić. Dodaje kako ju je strah kad je Šimun nervozan na nekoj stazi.
Početak je bio težak
Ante kaže kako su Šimunovi počeci bili jako teški – “Strpali smo sve u auto, i spavali u šatoru, kraj auta. Avanturistički – nama to nikad nije bio problem”, ističe i dodaje kako su s vremenom shvatili kako ipak trebaju neke osnovne uvjete, poput kampera, kako bi na utrku stigli dan prije.
Šimun u Hrvatskoj vozi za TP Marolić klub, a u Italiji za ‘Dirty Bikes Racing Team’, u klasi 85 kubika. Kaže kako je razlika u prvenstvu Hrvatske i Italije to što u Hrvatskoj ima sto vozača na jednoj utrci, staze su “OK” pripremljene i ne ravnaju se između trka. U Italiji je staza odlično pripremljena za svjetske uvjete., priča Šimun i dodaje kako je tamo puno više konkurencije i boljih vozača.
– Treba još puno raditi, ali ići u smjeru u kojem smo mi išli je stvarno teško. Ali mislim da Šimun ima ono nešto, smatra Ante i dodaje kako vjeruje da će se i za njihovog mlađeg sina Roka čuti u budućnosti. Za njega kaže da je talentiran vozač.
Teško do sponzora
Baviti se motocross-om u Hrvatskoj zahtijeva dosta velika odricanja, kaže Ante. Naglašava kako je jako teško doći do sponzora. Samo cijena goriva koja se potroši na treningu je, dodaje – za nas brutalna. Rade on i supruga i daju sve u to. Jedna Šimunova sezona košta oko 100.000 kuna – i to bez motocikla.
– Tu je oprema, a samo za motocikl treba 12 tisuća eura, kaže Ante. Srećom, Šimun kaže kako ima veliku podršku obitelji koja na sve utrke ide zajedno. Tata je mehaničar i trener, mama je kuharica, a Roko je buduća zvijezda, kaže Šimun i dodaje kako u budućnosti planira voziti što više talijanskih utrka, europsko prvenstvo, a kasnije i Moto GP.
Izvor:hrt.hr