Prva samostalna izložba akademskog kipara Tonija Marića “Kameni snovi” bit će otvorena 10. lipnja u Ljetnikovcu Radobolja. Tim povodom razgovarali smo s umjetnikom, koji privodi kraju završne pripreme za svečano otvaranje izložbe.

U čemu je posebnost ove izložbe, osim sto je vaša prva samostalna?

Ova izložba je nastajala dugi niz godina i predstavlja retrospektivu moga stvaralačkog rada. Nikada nisam izlagao da bi zadovoljio formu, niti bio komercijalni umjetnik. Izazove sam prihvaćao tek onda kada sam imao što da kažem. Svaka skulptura je vezana za jedan period moga života, nosi određenu emociju sa sobom i siguran sam da neće ostaviti promatrača indiferentnim. Kad se osvrnem na taj stvaralački period, vidim koliko sam uznapredovao, kako u tehničkom smislu, tako i osobnoj afirmaciji. S obzirom na to da sam napunio četrdeset godina, ova izložba će svakako biti prekretnica u mom budućem stvaralaštvu. Sada nastupa jedan zreliji i mirniji period, kako mog života, tako i
stvaralaštva. Doba „Kamenih snova“ završava ovom izložbom.

Kakve ćemo skulpture vidjeti?

Javnosti ću na ovoj izložbi predstaviti skulpture koje prikazuju prošlost, sadašnjost i budućnost.

Osim kamena, koristite li još neke materijale u svojim izvedbama?

Da, osim kamena, koristim još metal i poludragi kamen.

Odakle dolazi inspiracija za djela?

Bogatstvo motiva hercegovačkog kraja nudi nepresušan izvor inspiracije, tako da ovdje pronalazim inspiraciju.

Tko vam je stvaralački uzor?

Michelangelo Buonarroti.

Što želite komunicirati publici ovom izložbom? Želite li nešto poručiti ili stvarate iz jednostavne potrebe da nešto izrazite, bez obzira na publiku?

Svaki kipar stvara iz osobnog poriva da okameni neku scenu iz osobnog života na jedan nesvakidašnji i neverbalan način, zadajući određenu formu kamenu koji vrlo često i nepravedno slovi za nešto izrazitohladno, grubo i neplodno. Često zaboravljamo da smo mi, Hercegovci, ljudi koje baš taj kamen oblikuje više nego smo sebi spremni priznati. Na isti način kako mi doživljavamo kamen, tako drugdje doživljavaju i nas. Živimo u vremenu gdje je čovjek čovjeku vuk. Previše smo opterećeni statusima, titulama, prestižom. Zaboravili smo da se oslanjamo jedni na druge. Suviše toga smo iskusili, počevši od ratova, poplava, zemljotresa, pandemija, epidemija, ali smo premalo naučili. Zahvaljujući sedmoj sili i tehnološkim dostignućima, premalo se iskreno smijemo, volimo, dijelimo, poštujemo i uvažavamo jedni druge. Iz tog razloga, vrlo često i potpuno nesvjesno nailazimo na kamen spoticanja, kao i kamen na kome gradimo svoja uvjerenja, kamen temeljac za našu budućnost, ali i kamen koji opominje na našu prošlost. Kao što vidite, kamen je sveprisutan, ali malo tko ga doživljava. Kroz ovu kamenu konstelaciju, bez da sam se vodio modernim i uvriježenim standardima sveopće jednolikosti, kroz svaki kamen koji ćete imati prilike vidjeti na mojoj prvoj samostalnoj izložbi, govorim o jednom vremenu i njegovom bremenu, pričam priču, opominjem, radujem se i tugujem, volim i sa sjetom svjedočim o jednom prošlom vremenu kada su naši očevi oslanjajući se jedni na druge dali zalog za našu budućnost. Ujedno i pozivamljude da otvore srca i poslušaju priče iz kamena jer sam siguran da će svaka skulptura nekoga odvesti negdje u prošlost, sadašnjost i budućnost. Vremenska makina je spremna, samo je potrebno osloboditi se ega, barem na kratko i zaploviti. Moram priznati da je svaka skulptura bila izazov za sebe, da svaka skulptura nosi pečat mog istraživačkog poleta, moje životne filozofije, moje mladosti i jednog novog svijeta nade, ljubavi, tolerancije i dobre volje među ljudima. Siguran sam da nikoga neće ostaviti ravnodušnim i iskreno se radujem dobiti povratne informacije o subjektivnom doživljaju svakog dragog gosta, pa čak i onih koji možda i neće imati pozitivan doživljaj onoga što im predstavljam ovom prilikom. Znate i sami kako kažu: „Ljepota je u oku promatrača“.

Koliko je dug proces izrade jedne skulpture? Koliko ste se spremali za ovu izložbu?

Ovisi od skulpture do skulpture. Neke su bile složenije, pa su zahtijevale rad i do pola godine. Inače, cjelokupnu ovu izložbu spremam 20 godina.

Je li se teško baviti kiparstvom, budući da ova umjetnost, uz kreativnost, zahtjeva i fizičku snagu?

Istina, zahtijeva i to- fizičku spremnost i rad, ali što voliš, jednostavno nije teško.

Svoj kreativni put ostvarivali ste izlažući na brojnim izložbama. Koje biste izdvojili?

Bilo je dosta izložbi i sve su mi od velikog značenja, ali ako bih morao neku izdvojiti, onda je to Izložba ‘Croata kravata’ u Južnoafričkoj Republici.

Kako biste opisali općenito stanje umjetnosti u BIH. Cijeni li se dovoljno?

Umjetnost je oduvijek prikazivala duh vremena. Trenutačna situacija je takva da postoji značajan prostor za napredak.

Do kada će posjetitelji moći vidjeti vašu prvu samostalnu izložbu „Kameni snovi“ u Ljetnikovcu Radobolja?

Otvorenje izložbe je 10. lipnja, a moći će se pogledati sve do 17. lipnja 2021.

Izvor:pogled.ba