Kakvu poruku Europski parlament šalje političkim akterima u BiH, kada odbija prihvatiti amandman hrvatskih europarlamentaraca da se, uz prava građana u Rezoluciji Europskom parlamenta spomenu i prava konstitutivnih naroda, dok u Rezoluciji istovremeno podržava načela vladavine prava i zahtjeve za provedbom presuda Ustavnog suda BiH, koja nalaže upravo osiguranje legitimnog predstavlja konstitutivnih naroda? Više je nego jasno- proturječnu, koja, sasvim sigurno, neće pomoći stabilizaciji političkih prilika u BiH, već nastavku i produbljivanju agonije koja razdire ovu zemlju, od njezinog, uvjetno rečeno, osamostaljenja. BiH, naime, ni danas nije samostalna država, zašto su najzaslužniji oni koji i dalje čvrsto podržavaju suverenitet BiH i, istovremeno, snažniju ulogu visokog predstavnika, koji je negacija njezine suverenosti.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Neprihvaćanje amandmana koji govori o pravima konstitutivnih naroda u BiH, u Rezoluciji Europskog parlamenta, bošnjački političari i mediji doživjeli su kao ohrabrenje za nastavak rušenje daytonske ustavne arhitekture Bosne i Hercegovine, koja je zaustavila krvavi rat i osigurala, ako ništa drugo, 26 godina života u miru stanovnicima ove zemlje.
Nakon ovotjedne Rezolucije šanse da se izmjeni Izborni zakon BiH i, uz presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, u predmetu “Sejdić- Finci”, “Pilav”, “Zornić” i drugi, provede i presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, što podržava i spomenuta Rezolucija najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela Europske unije, sada su još manje. Time i izgledi da BiH napravi bilo kakav progres u približavanju EU, odnosno sticanju kandidatskog statusa. Jesu li o tome razmišljali zastupnici ekoloških i ljevičarski stranaka u Parlamentu EU, koji deklarativno podržavaju priključenje BiH Uniji? Ne vjerujem.
Pretpostaviti je kako su se oni, bez ikakvog znanja o ustavnoj i stvarnoj realnosti Bosne i Hercegovine kao tronacionalne države, u kojoj vladaju načela konsocijacijske demokracije, kako i primjerice Belgiji, zemlji domaćinu europskih institucija, prilikom glasovanja rukovodili liberalno-demokratskim načelima jednakosti građana, i nije ih bilo briga za pogubne konsekvence njihovog glasovanja po Bosnu i Hercegovinu. Zaboravili su i da sama EU nije sazdana na građanskim i centralističkim, već federalističkim i konsocijacijskim principima.
Da apsurd bude veći, ti isti zastupnici 2014., a potom 2017. podržali su Rezoluciju kojom se od vlasti u BiH zahtijevalo da se reformski procesi temelje na načelima federalizma, decentralizacije, legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda i substidijarnosti, što je bilo u skladu s ustavnom i stvarnom prirodom Bosne i Hercegovine kao države triju naroda.
Podsjetimo u toj je rezoluciju pozdravljeno šest točaka sporazuma koji je postignut u Bruxellesu 1. listopada 2013. godine, (da jedan narod drugom ne bira predstavnike, op hms) ali i izraženo žaljenje “što centralističke snage opstruiraju njegovu provedbu”. Naglašeno da je “važno slijediti načela federalizma i legitimnog predstavljanja kako bi se osigurao europski put BiH”
-Metoda izbora dva člana Predsjedništva iz FBiH treba kroz ustavne amandmane, uvažavajući presudu Suda u Strasbourgu, spriječiti nametanje rezultata izbora bilo kojem od konstitutivnih naroda ili „Ostalima“, pisalo je uz ostalo u Rezoluciji Europskog parlamenta iz 2014. Političko i medijsko Sarajevo, koje likuje zbog usvajanja najnovije rezolucije Europskog parlamenta, tu je rezoluciju potpuno ignoriralo, a bošnjački zastupnici nisu dozvolili čak ni da ju se pročita u Parlamentu BiH. Takav nipodoštavajući odnosi prema dokumentu Europskog parlamenta, europarlamentarcima nije ni najmanje smetao, što svjedoči i o nedostatku samopoštovanja i poštovanja prema instituciji koju predstavljaju.
Europski parlament zahtijevao je, u istoj Rezoluciji, “od Federacije BiH da razmotri… spajanje nekih kantona i preraspodjelu nadležnosti radi pojednostavljenja njezine složene institucionalne strukture, osiguravanja uravnotežene zastupljenosti svih konstitutivnih naroda i građana, suzbijanja etničke diskriminacije…” Spominjalo se i uspostavljanje “državnog ministarstva poljoprivrede” i još što šta.
Ništa od onog što je pisalo u tim rezolucijama Europskog parlamenta nije provedeno, niti je europarlamentarce bilo briga što nije. Svaka iole ozbiljna institucija, vodi računa o konzistentnosti svoje politike, pa se u preambulama rezolucija i deklaracija poziva na prethodno usvojene dokumente. No, Europskog parlamentu, to, izgleda, nije važno, što govori koliko samo zastupnici drže do opširnih rezolucija o zemljama pretendentima za članstvo u EU, koje većina, vjerojatno, ni ne pročita.
Nameće se pitanje kako bi se Hrvati u BiH trebali odnositi prema najnovijoj Rezoluciji Europskog parlamenta? Odgovor se nameće sam po sebi. Isto onako kako su se Bošnjaci i europarlamentarci odnosili prema ranijim rezolucijama EP. Zašto bi Hrvati trebali poštovati dokumente prema kojima će se oni koji su ih usvojili već sljedeće godine odnositi kao prema lanjskom snijegu. I konačno, ne postoji ta Rezolucija zbog koje bi se Hrvati trebali odreći svog, krvlju obranjenog, političkog subjektiviteta u BiH, ustavne činjenice da su suvlasnici Bosne i Hercegovine, u jednakoj mjeri kao i druga dva naroda. I prihvatiti da kroz, građanski koncept, tronacionalna BiH, postane dvonacionalna ili jednonacionalna država, u kojoj će oni biti podstanari.
/HMS/