Da je više “amerikanizacije” u BiH, bez problema bi čovjek koji živi između BiH i Hrvatske mogao snimiti seriju “Život na granici”. Priče kojih smo se naslušali od devedesetih, kada je granica sve podijelila, do danas su i radosne, i tužne, i zanimljive i intrigantne, piše Večernji list BiH.
Prije pandemije koronavirusa i ekipa Večernjaka rado je navraćala do granice između Gruda i Imotskog pa da malo “na onu stranu” vidimo kako žive Imoćani, a onda u pogranična područja općine Grude. I uvijek je tu bilo dinamično.
Iz RH najčešće Imoćani i Splićani dođu kupiti prehrambene proizvode, odjeću, obuću, koji kilograma duhana, ovisno o tome koliko ga se može prenijeti, a onda u Imotski navrate Gruđani, Posušani, zanimljivi su im Lidl i Park&Shop, i sve je funkcioniralo. Nažalost, stigla je korona. U Gorici, u općini Grude, kod jednog smo od najprepoznatljivijih brendova s bh. strane – prodajnoga centra Prodex.
Pojednostaviti informacije
U centru pitamo koliko se sve promijenilo u odnosu na ranije.
– Većinom dolazi stanovništvo koje je procijepljeno, sva ova ograničenja, ovo od mogućnosti boravka 12 sati, stvorila su problem i pomutnju onima koji žele ovdje kupovati. Istina da je posljednjih tjedana nešto bolja situacija jer mjere nisu tako rigorozne kao ranije, ali i dalje čekamo ona prava popuštanja mjera – govori nam Mario Kordić iz Prodexa.
Naglašava kako je najveći problem što sve predugo traje.
– Kupci su ovdje dolazili po osnovne životne namirnice, kupovali proizvode na akcijskoj ponudi, tražili povrat poreza, a onda je odjednom sve prestalo. Sad se stvari polagano vraćaju, a možda bi i ostali naši stari kupci iz Dalmacije dolazili da imaju stopostotne informacije o prelasku granice, međutim, čini se da se i ova pravila tumače na različite načine. Ljudima treba jasno objasniti mogu li doći u BiH i vratiti se u RH u okviru tih spominjanih 12 sati, a bez posebnih zavrzlama i odmah bi bilo drukčije. Mi i dalje radimo najbolje što možemo, prehrambeni artikli su nam uvijek svježi i kvalitetni, kao i sve ostalo, stoga ćemo spremno dočekati povratak na staro, nadamo se, što skorije – priča nam Kordić.
S “one strane granice” susrećemo novinara Miju Zidara koji je dobro upućen u sve što se događa.
– Ljudi s jedne i druge strane neprirodne granice upućeni su jedni na druge, pa je stroži režim prelaska sve zatekao. Bez obzira na to govorimo li o gospodarstvenicima ili običnom, malom čovjeku, životi su nam svima otežani. Ipak, mnogi su se cijepili ili preboljeli COVID-19, pa s potvrdama mogu prijeći granicu. Moram priznati da nismo očekivali da će zabrana prelaska ovoliko trajati, posebno ući u turističku sezonu. S druge strane, moramo biti svjesni da je puno toga do nas, do toga koliko ćemo se pridržavati mjera i suzbiti širenje koronavirusa. Situacija s procijepljenošću u Imotskom je dobra, a Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije organizirao je i u Imotskom masovno cijepljenje na koje su se građani odazvali. Naravno, ima onih koji se ne žele cijepiti i to je njihovo pravo, ali svaka odluka za sobom nosi posljedice kojih moramo biti itekako svjesni – kaže nam Zidar.
Upozorava upravo na tu činjenicu da gospodarstvo pati.
– Smatram kako nam je svima od velike važnosti da se što prije vratimo u normalan život, pa i na normalan režim prelaska granice. Ovako pati gospodarstvo i s jedne i druge strane, a malom čovjeku je zakompliciran život. Svadbena industrija, koja je vezana uz jednu i drugu stranu granice, također proživljava veliku krizu – govori nam. Vjeruje da će opet doći vrijeme druženja i okupljanja.
– Dugoročno gledano, ne vjerujem da nas išta, pa i ove mjere, mogu razdvojiti jer je već desetljećima nemoguće zamisliti život bez druženja, ali i gospodarskih tokova na prekograničnoj razini. Ljudi su se uvijek družili jedni s drugima i trgovali na obje strane granice. Treba biti strpljiv i poštivati sve što je struka odlučila, a onda će biti i vremena i razloga za druženja, proslave i okupljanja – završio je Zidar.