Za sindrom kroničnog umora ne postoje brza rješenja, no pacijentima obično u određenoj mjeri pomaže promjena dnevnog rasporeda, usvajanje urednijih navika spavanja te redovita, umjerena tjelovježba u skladu s mogućnostima, piše Živim.
Sindrom kroničnog umora dugotrajna je, teška, onesposobljavajuća malaksalost nepoznata uzroka koja dijeli simptome s apnejom u snu, anemijom, depresijom itd. Prema nekim otkrićima, uzrok je u poremećaju crijevnog mikrobioma, istraživanje Sveučilišta Cornell identificiralo je i moguće biomarkere, no za sada se dijagnoza postavlja isključivanjem ostalih bolesti i ispunjavanjem određenih kriterija.
To su iscrpljenost (primjetan pad sposobnosti osobe za sudjelovanje u aktivnostima u kojima je ranije uživala, dulji od šest mjeseci i povezan s novonastalim jakim umorom koji nije vezan uz napor i ne prolazi nakon odmora), malaksalost nakon napora (simptomi jačaju nakon fizičkog ili mentalnog napora kakav je osoba prije dobro podnosila) i san koji ne okrepljuje (umor nakon prospavane noći).
Pripazite
Po američkoj Nacionalnoj medicinskoj akademiji, za postavljanje dijagnoze potrebna su tri spomenuta simptoma koji traju dulje od šest mjeseci, uz umjeren ili jak intenzitet 50 posto ili manje vremena, plus jedan od sljedećih:
● kognitivne smetnje koje se pogoršavaju u naporu, pod stresom ili vremenskim pritiskom
● ortostatska netolerancija – pogoršanje simptoma u uspravnom stavu, stanje se popravlja ležanjem ili podizanjem stopala u zrak.
PIŠE TAMARA FRANJIĆ/ŽIVIM