U spomen na suborce koji su dali najvrednije za slobodu i Domovinu – život, članovi splitske planinarske udruge Dinaridi i ove su godine organizirali Put Oluje. Putevima kojima se išlo u oslobađanje Lijepe Naše. Preko cijelog Parka prirode Dinare gazili su branitelji, pripadnici HV-a, planinari. Kraj je Puta – kninska tvrđava.
Njih 49 i putovanje od 150 kilometara u čast junaka Domovinskog rata. Sedmodnevni je to edukativno-pješački pohod koji prati stope onih koji su prošli ratni pakao na Dinari. Put Oluje – put je kroz vrleti surove planine prema gradu simbolu hrvatske pobjede: Kninu.
– Put Oluje je pohod pun emocija na kojem se prolaze sve otporne točke hrvatske vojske u Domovinskom ratu preko cijelog masiva Dinare sve do Knina. Na tom putu obilazimo sva spomenobilježja poginulih branitelja, objašnjava vođa Puta Oluje, narednik Dalibor Cvitković, pripadnik bojne “Pauci” Gardijske mehanizirane brigade u Kninu.
Da se pamti, to je smisao pohoda. A u organizaciju Puta krenulo se i zbog generacija rođenih nakon rata. Među sudionicima koji dnevno prijeđu dvadesetak kilometara je i mladi Bruno Koštan. Zaželio je, kaže – poći s tatom kojemu je ovo već četvrti Put Oluje, kako bi dao počast braniteljima koji su pali.
Svaka etapa izaziva vrtlog emocija. Ističu svi: prođu trnci kroz tijelo kad o ratnim događajima progovore živi svjedoci. Strašne su to priče, kaže Dražen Dugac i dodaje: “Kad ih slušaš od ljudi koji su bili tu i to prošli – drugačije zvuči nego kad čitaš u nekoj knjizi”.
Važnost Dinare u Domovinskom ratu
– Dinara i Maglaj važni su. Kad je na Maglaj došla Hrvatska vojska, Dinara nikad nije došla u ruke neprijatelju i ostala je naša. Sve iduće akcije koje su krenule, krenule su sa Maglaja. Evo sad sam se naježio. Metež je to, metež je to. Velike emocije su, svakakve sa svih strana, vraćaju se. Svi smo mi prošli nešto, prisjeća se hrvatski branitelj Tomislav Pavliško.
Umorne noge pune žuljeva, ali srce puno
Kroz Park prirode koračaju i branitelji, i pripadnici Hrvatske vojske, i planinari. Cijele obitelji. Mnogi već rutu Puta Oluje poznaju kao svoj džep! Većini ovo nije prvi put. Ana Kristina Šprljan ove je godine odlučila povesti i nećake. Prošle je godine, dodaje – u sedam dana, uz krvave žuljeve vidjela i naučila nevjerovatne stvari. Promijenila je percepciju naše zemlje i zemljopisa i osjeća veliku zahvalnost prema svemu što su u teškim uvjetima napravili naši vojnici.
– Lijepa nam je Domovina! Domovina se voli tabanima. Šetajte po Hrvatskoj, jer na kraju naši branitelji su se žrtvovali da mi bi u miru i slobodi mogli uživati u našoj lijepoj domovini, rekao je Darjan Godić. Zakleli su se hodači – zaboraviti njihovu žrtvu neće i dok god budu mogli govoriti – o njoj će i pričati.
Izvor:hrt.hr