Zadnje države na svijetu koje imaju slučajeve divljeg polia su Afganistan i Pakistan. U Afganistanu je tijekom 2020. godine registrirano 54 slučaja divljeg soja dječje paralize.
Broj slučajeva dječje paralize u svijetu smanjio se za više od 99%, i to od 1988. (350.000 slučajeva) do 416 slučajeva u 2013. g. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je Europu 2007. proglasila slobodnom od dječje paralize, ali nije iskorijenjena u cijelom svijetu. Ima je u dijelovima istočne Azije, Afrike i istočnog Mediterana, a kako smo svjedoci svakodnevno egzodusa stanovništva iz tih regija poharanih sukobima, nije isključeno da netko od njih donese poliovirus i kod nas pa je i dalje preporučeno cijepljenje kao najjednostavnija metoda borbe protiv te opake bolesti. Budemo li cijepili djecu u zemljama u kojima još ima dječje paralize, SZO se nada kako bi uskoro u svijetu potpuno istrijebili dječju paralizu. Posljednji slučaj dječje paralize u Hrvatskoj zabilježen je 1989. g., a prije uvođenja cijepljenja bilo je godišnje i preko 500 oboljelih od paralitičnog oblika bolesti”, stoji na stranicama ZJZ Dubrovačko-neretvanske županije.
S obzirom na vijesti o nestašici dječjih cjepiva o kojoj već neko vrijeme govore roditelji, portal Frendica.hr istražio je kakva je to bolest polio, s obzirom na to da je u tijeku nestašica upravo tog cjepiva, i zašto se cijepimo protiv nje.
“Polio (poliomijelitis, dječja paraliza) je visoko zarazna, ponekad smrtonosna, virusna infekcija koja može uzrokovati trajnu mišićnu slabost, kljenut i druge simptome.
Poliovirus, jedan od enterovirusa, širi se gutanjem tvari poput vode zagađene inficiranim izmetom. Infekcija se iz crijeva širi cijelim tijelom, ali su mozak i kralješnična moždina najteže zahvaćeni.
Početkom 20. stoljeća veliki dio zdravstvenih potencijala posvećivao se osobama zaraženim poliom. Danas, međutim, većina liječnika nije ni vidjela svježu polio infekciju. U industrijaliziranim zemljama epidemije polija su praktički nestale zahvaljujući programu općeg cijepljenja. Prije postojanja cjepiva, epidemije u umjerenom podneblju javljale su se u ljetnim i jesenskim mjesecima. U zemljama u razvoju virus se može širiti vodoopskrbnim putem zagađenim ljudskim izmetom. Djeca ispod 5 godina osobito se lako inficiraju poliom iz tih izvora. (…)
Najteža komplikacija polia jest trajna kljenut. Premda kljenut nastaje u manje od 1 na svakih 100 oboljelih, trajna slabost jednog ili više mišića dosta je česta.
Ponekad je zahvaćen dio mozga odgovoran za disanje, što uzrokuje slabost ili kljenut dišnih mišića. Tijekom epidemija 1940ih i 1950ih zbog te komplikacije počela su se koristiti željezna pluća, glomazni mehanički uređaj koji je potpomagao disajne pokrete. Danas je smrt od polia rijetka.”
U nekih ljudi razviju se daljnje komplikacije 20 do 30 godina nakon preboljelog polia. Ovo se stanje (postpoliomijelitični sindrom) sastoji u progresivnoj mišićnoj slabosti, s čestom posljedicom teške tjelesne invalidnosti. Izvor: MSD, medicinski priručnik za pacijente, više pročitajte ovdje . Više o borbi protiv polia potražite na stranicama CDC-a ovdje.
“Postoji vrlo uspješno cjepivo koje je u Hrvatskoj na popisu obaveznih cjepiva od 1961. godine, a od 2008. se koristi samo inaktivirano cjepivo. Zahvaljujući cjepljenju i visokom obuhvatu cijepljenih osoba ta opasna bolest nije u Hrvatskoj viđena više od 25 godina (zadnji slučaj divljeg poliomijelitisa u Hrvatskoj zabilježen je 1989.). Djeca se cijepe s navršena 2 mjeseca života, 8 tjedana nakon toga i još jednom nakon 8 tjedana, u drugoj godini života te u 1. i 8. razredu osnovne škole”, kažu iz ZJZ-a.
Izvor: narod.hr/frendica.hr/zjzdnz.hr