Šest članova posade hrvatske zrakoplovne tvrtke “Trade Air” sa svojim zrakoplovom Airbus A 320, koji može primiti 180 putnika, izvuklo je 26. kolovoza (četvrtak) iz pakla Afganistana 140 ljudi, norveških i afganistanskih državljana.

Oni su iz Kabula pobjegli vojnim zrakoplovom što ih je prevezao do Tbilisija, a u glavnom gradu Gruzije čekao ih je zrakoplov “Trade Aira” koji ih je prevezao u sigurnost Osla.

O tome kako je izgledala ova humanitarna i po mnogo čemu specifična akcija spašavanja razgovarali smo s Gojkom Mavrincem, djelatnikom zemaljskih operacija “Trade Aira”.

– Nismo mogli direktno po te ljude odletjeti u Afganistan, koji je sada ratna zona, jer naše osiguranje nije moglo toliko riskirati u slučaju štete koju je mogao pretrpjeti naš zrakoplov. Stoga smo po te ljude odletjeli u Tbilisi, gdje su oni stigli vojnim zrakoplovom iz Kabula – govori Mavrinac.

NAPETO IŠČEKIVANJE

No, ova priča počinje nekoliko dana prije toga 26. kolovoza, kada je preko brokera dogovoren posao između države Norveške i “Trade Aira”, tvrtke koja organizra čarter-letove.

– Da, ugovor je potpisan nekoliko dana prije i naš je zrakoplov iz Pariza u srijedu, 25. kolovoza, poletio prema Tbilisiju. Nakon nekih četiri i pol sata leta sletjeli smo i naša posada odlazi na odmor, koji im je bio osiguran u jednom hotelu jer su morali čekati svoje putnike iz Kabula – kazuje Mavrinac.

Ni to čekanje leta iz Kabula nije prošlo bez napetosti.

– Pa, svi smo bili napeti, kako članovi posade, tako i mi u kompaniji jer smo željeli da sve protekne u najboljem redu. Kako je u Kabulu već tada vladao veliki nered i neizvjesnost, nitko od nas, kako u Zagrebu, tako ni od posade u Tbilisiju, nije znao kada će vojni zrakoplov iz Kabula sletjeti i koliko će putnika dovesti.

Mi nismo znali koliko ljudi stiže, samo smo drugoj strani u poslu rekli da je maksimalan kapacitet našeg zrakoplova 180 putnika – kaže Mavrinac.

U noći između 25. i 26. kolovoza stiže zrakoplov iz Kabula, kreće se u prekrcavanje putnika i čim su formalnosti bile dovršene, zrakoplov iz Tbilisija polijeće za Oslo…

– U razgovoru s glavnom stjuardesom toga leta poslije doznajemo da su, osim norveških državljana koji su živjeli i radili u Kabulu, u zrakoplovu bili uglavnom mlađi Afganistanci, ljudi između 30 i 50 godina života, kao i dvadeset dvoje djece.

Oni su, po priči naše glavne stjuardese, bili bez ičega. Nitko od njih nije imao nikakve dokumente, torbe, stvari koje su nosili sa sobom… Imali su samo odjeću na sebi i ništa više. Bili su u izuzetnom strahu, ali vrlo mirni, i let je protekao u najboljem mogućem redu – govori Mavrinac.

PROCJENA SIGURNOSTI

Svi u zrakoplovu dobili su vodu i catering i nitko od putnika nije se apsolutno ni na što žalio.

– Kod tih Afganistanaca, prema riječima naše glavne stjuardese, miješali su se osjećaji. Bili su sretni jer, kako su rekli, “napustili su pakao”, ali istodobno su bili i tužni, svjesni da se vrlo vjerojatno nikada neće vratiti u svoju zemlju – kazuje Mavrinac.

Da je osiguravajuća kuća htjela “pokriti” let do Kabula, Mavrinac ne isključuje mogućnost da bi možda i oni letjeli u Afganistan.

– Tada bi sama kompanija donijela procjenu je li sigurno letjeti u Kabul ili ne. Nama na prvom mjestu mora biti sigurnost naše posade, zrakoplova, ali i putnika za koje smo odgovorni. Isto tako, u ovakvoj situaciji koja sada vlada u Kabulu, mi u kompaniji ne možemo biti sigurni hoće li zrakoplov u Kabulu dobiti potrebno gorivo, hoće li ga imati tko primiti i još more toga o čemu ovisi odluka hoće li se putovati na jedno tako opasno mjesto.

Do jednog trenutka u Kabul su letjeli civilni zrakoplovi, mislim da je posljednji let bio onaj “Turkish Airlinesa”, a nakon toga su samo letjeli vojni zrakoplovi – objašnjava Mavrinac.

Koliko je opasno letjeti za Kabul, možda najbolje govori podatak da je jedna zapadnoeuropska država ponudila deset puta višu cijenu od uobičajene za jedan takav let, kako bi iz Kabula mogla izvući pedeset svojih državljana i trideset životinja.

Angažiraju ih turističke agencije i nogometni klubovi

Kompanija “Trade Air” postoji od 1994. godine, druga je hrvatska zrakoplovna kompanija po veličini i u svojoj floti ima tri A-320 od po 180 putnika, jedan A-319 koji prima 144 putnika, zrakoplov F-100 za 109 putnika i još u najmu L-410 koji ima 19 sjedala i leti između hrvatskih gradova.

– Naše letove najčešće bukiraju turističke agencije i sportski klubovi. Vrlo često prevozimo talijanske nogometne ekipe. Nedavno smo prevozili nogometaše Salzburga koji su letjeli u Kopenhagen, momčad Rijeke koja je letjela u Solun, pa Osijeka na letu u Poljsku… Specijalizirani smo za čarter-letove – zaključuje Gojko Mavrinac.

PIŠE IVICA MARKOVIĆ/slobonadalmacija.hr

error: Content is protected !!