Prošla sezona Pulsa krenula je iskrenim svjedočanstvom fotografa Darija Petkovića o tome kako je u ljeto 2020. pebolio teški oblik COVID-a. Zanimalo nas je kako je danas.
Njegovo svjedočanstvo u kojem je otvoreno progovorio o svim tegobama kroz koje je prošao boreći se s koronavirusom, već je prije godinu dana pokazalo koliko nas je sve, vezano za tu bolest, podijelilo.
Jedni su ga pozorno slušali i prenosili njegove riječi, drugi napadali.
– Najgore mi je kad mi kažu da sam bio plaćenik HDZ-a, a to je ono najmanje što jesam. To su bili česti komentari – prisjeća se.
Nije se cijepio.
– Vjerujem u koronu, ne mislim da je to nešto izmišljeno. Nisam protivnik cijepljenja, ali prebolio sam teži oblik korone i radio sam već nekoliko puta testove na antitijela, koji pokazuju vrlo visoke brojke antitijela. U razgovoru s nekim liječnicima, rekli su mi: “Cijepiti se zato da dobijemo antitijela… Ti ih imaš više, nema ti se logike cijepiti. Iako ni mi nismo zapravo sigurni kako postupiti, ali ja ti preporučujem da sačekaš još malo”.
Koliko god se u javnosti govorilo o tome, čini se da je nedostatak točnih i znanstveno utemeljenih informacija i dalje jedan od problema. Puls je od stručnjaka zatražio odgovor na Darijevo pitanje: kada bi se trebao cijepiti?
– Krenut ću odgovoriti na pitanje za razinu antitijela za koju on misli da je zaštitna. Ja ne znam koja je to razina. Možda on zna, ali ja ne znam. Mislim da većina mojih kolega koji se ozbiljno bave ovom problematikom, ne zna koja je to razina. On se već trebao cijepiti, kaže prof. dr. sc. Goran Tešović, specijalist pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti “Dr Fran Mihaljević”.
Prema podacima koje imamo, definitivno ste najsigurniji ako ste preboljeli COVID, i ako ste cijepljeni – poručuje.
– Onda je vaša specifična zaštitna imunost najkvalitetnija, zaključuje.
U javnom prostoru, objašnjava, mnogi si daju za pravo govoriti o cijepljenju iako im to nije uža specijalnost, a tako samo stvaraju zbrku.
– To je sada pitanje samokritičnosti, pitanje odgovornosti, pitanje narcizma tih ljudi koji imaju nasušnu potrebu da o svemu kažu svoje mišljenje. Imam dojam da nisu svjesni ogromne odgovornosti koja bi trebala stajati iza davanja takvih odrješitih preporuka, kaže.
“Teško je više očekivati veliki pomak u broju cijepljenih”
Doktor Tešović, liječnik s dugogodišnjim iskustvom u vakcinologiji, dobro zna da je to tema oko koje se odavna lome koplja, i prije pojave koronavirusa. Stoga ima i odgovor na pitanje o čemu ovisi prihvaćanje cijepljenja u nekom društvu.
– Dakle, generalno prihvaćanje cijepljenja kolerira sa zadovoljstvom življenja u nekoj državi. I što su ljudi zadovoljniji, što imaju više povjerenja u državne institucije, to je i prihvaćanje preporuke veće. To vidimo i po pedijatrijskim cjepivima. Tipičan primjer za to je Finska. Ljudi misle da je njihova država prema njima poštena, da njihova država za njih čini sve što može, najbolje što može i država u kojoj niti jedno cjepivo nije obvezno ima pokrivenost za sve antigene veću od 95%.
Povjerenje – to je, znači, ključ. Doktor Tešović naglašava još jedan – odgovornost. Teško je više očekivati veliki pomak u broju cijepljenih, smatra, “tko se cijepio, cijepio se”. Također nema dvojbe o još jednoj aktualnoj temi – trećoj dozi.
– Treća doza je neminovnost. Koga treba zaštititi? Imunokompromitirane, zdravstvene djelatnike, štićenike domova za starije i nemoćne osobe, a nakon toga sve starije od 60 godina, a nakon toga sve koji su se cijepili, a mlađi su od 60 godina. Dakle, stvari su prilično jasne, dodaje.
Na punktu za cijepljenje Zagrebačkom velesajmu svaki dan od kolovoza prođe oko 1.500 ljudi.
– U doba svibnja, lipnja, srpnja ti brojevi su bili znatno veći. Dnevni rekord nam je bio 6.500 ljudi, kaže za Puls prim. Mirjana Lana Kosanović Ličina, dr. med., voditeljica Odjela za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ-a “Dr. Andrija Štampar”.
Među onima koji su se toga dana došli cijepiti je i Bernard Žagar. Njegovu su odluku potaknula planirana putovanja radi posla.
– S obzirom na to da radim s mladima do sada je bila ludnica, svaki tjedan nešto, kampovi, događaji, svašta, tako da evo tek sad sam uspio uloviti vremena za evo malo pauze prije akademske godine da mogu konačno odraditi i cijepljenje. Sve je bilo jasno, glatko i rekli su mi za 3 do 6 tjedana da se vidimo ponovno, objašnjava.
Doktorica Kosanović Ličina kaže da je žalosti nepovjerenje dijela stanovništva u preporuke koje daju liječnici. A zašto nas je cijepljenje toliko podijelilo i ona bi voljela znati.
– Pokušavam to dokučiti, mislim da je to ipak pitanje za sociologa. Žao mi je da je do takve podjele došlo i, opet kažem, voljela bih da ljudi nekako vjeruju nama, jer naš život se sastoji od mnogo raznih izazova svakodnevnih, koristimo raznorazne preparate, vozimo najsuvremenije automobile, pa, ne pitajući se što ima u tim automobilima, koliko različitih supstanci ima u kremama koje stavljamo, u jelu koje koristimo, a mnogi propituju sastav cjepiva.
Zašto neki vjeruju, a neki ne vjeruju u cijepljenje?
U potragu za još nekim odgovorima – kakav je puls društva – zaputili su se u Institut za društvena istraživanja.
– Mislim da je sada došlo do toga da smo imali jedan dio ljudi koji su bili protivnici cijepljenja već prije, imamo onih koji ne vjeruju u koronu, pa se zato ne žele cijepiti i imamo onih koji vjeruju da je njihov imunitet dovoljno dobar, bez obzira na to što postoji korona, postoji cjepivo, ali oni se neće cijepiti iz toga razloga, ne misle nužno da je cjepivo štetno. Tako da zapravo dojma sam da je ta skupina protivnika cijepljenja prilično heterogena. Ima možda još jedna skupina koji su antisistemski nastrojeni, tako da obijaju ono što dolazi od strane vladajućih, bez obzira na to što to bilo, dr. sc. Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja.
Nikola Baketa s kolegama, pod vodstvom Dinke Čorkalo Biruški, prati različite aspekte utjecaja koronavirusa na društvo. Projekt je proveden u nekoliko valova. I u ovom se slučaju potvrdilo da je povjerenje ključno, a od prvog vala istraživanja do drugog povjerenje hrvatskih građana u političke institucije, kao i Nacionalni stožer dodatno se istopilo.
– Naravno, tu je vjerojatno igralo ulogu i možda neke nedosljedne odluke, možda nejasno komuniciranje i građani, odnosno naši ispitanici su to i prepoznali. Jednostavno ljudi vide da tu postoje, da nisu nužno te sve odluke utemeljene na nekoj stručnosti, nego donošene su možda i stihijski i onda jednostavno gube povjerenje u institucije. Koncept povjerenja je da se ono zasniva na našem riziku koji prihvaćamo prepuštajući dio svojih života institucijama koje nas vode. I mi se oslanjamo na to da će oni donositi odluke koje idu na dobrobit nas, da će to imati određeni benefit i da nas neće iznevjeriti u tome. Kada nas iznevjere, onda je jako teško vraćati to povjerenje ponovno, kaže Baketa.
I tako bez prevelikog povjerenja u institucije, ali i uz manjak solidarnosti, s oko 50 % cijepljenih kročimo četvrtim valom. Jedino što nam je preostalo jest pitati liječnika ima li ovomu kraja?
– Pa gledajte, to biste možda trebali pitati neke od mojih kolega koji svako toliko plasiraju proročanske misli. Ja ću se suzdržati ovaj od toga, jer jednostavno nemam tu sposobnost za razliku od njih. Ne znam hoćemo li se mi toga riješiti. Čini se da polako ova infekcija postaje endemska i jednostavno mislim da se moramo pripremati da ona nikada neće otići, a hoće li se to dogoditi, ja bih osobno jako volio da se to dogodi i to čim prije, poručuje Tešović.
I bez znanstvenog istraživanja, slobodno ćemo zaključiti da je to želja oko koje se sigurno nećemo podijeliti.
Izvor:hrt.hr