Malo koji roditelj nije iskusio noćne strahove kod djece, koji izgledaju poprilično dramatično i zastrašujuće. Oni su jedna vrsta poremećaja sna koja spada u parasomnije, a glavne karakteristike su neželjeni pokreti i osjećaji koji se javljaju u određenim fazama sna.
– Za roditelje to zna biti dosta traumatično jer se djeca ne bude i ne mogu prepričati što se dogodilo iako ih roditelji probude. Dijete je nedostupno jer se ta vrsta parasomnije događa u fazi dubokog sna, osobito u prvoj trećini noći, i najčešće se javljaju do djetetove devete godine, objašnjava primarijus Domagoj Štimac, dr.med. spec. psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije.
Štimac kaže kako još nije poznat jedinstven uzrok dječjih noćnih strahova, no da postoje neke pretpostavke.
– Određene genetske predispozicije imaju utjecaja – ako su neki roditelji imali noćne strahove onda i njihova djeca imaju mogućnost da ih dožive, kao i neki neurorazvojni čimbenici, pogotovo kad se radi o disharmoniji razvoja mozga kod djece, objašnjava i dodaje kako su noćni strahovi češći kod muške djece.
Činjenica je da se noćni strahovi pojavljuju kod mnoge djece, te se postavlja pitanje kako im pomoći. Štimac kaže kako je osnova da se roditelji upoznaju s noćnim strahovima kako bi znali kako se postaviti.
– Roditelji često bude djecu, odnosno prekinu im kontinuitet spavanja. Djeca se u toj fazi sna ne bude i zato ne mogu percipirati te strahove, kao kod recimo noćne more, koje su potpuno drugačijeg intenziteta. Djeca kod noćnih strahova ubrzano dišu, pojačano se znoje, vrište, srce im brže radi i imaju neželjene pokrete – naravno da to roditelje jako preplaši. Ono što struka savjetuje je ne buditi djecu, već biti uz njih i paziti da se ne dogodi nešto neželjeno i da se dijete ne ozlijedi, kaže.
Ističe kako je bitna higijena sna, odnosno ritam i rutina spavanja.
– Možemo ih malo više odmoriti, staviti spavati popodne, da imaju neki ritam koji je ujednačen i kulturu da u određeno vrijeme idu spavati – naravno, ti ritmovi su individualni. Bitno je i da dijete zaspe u miru, bez napetosti, no prije svega bitan je kontinuitet, kaže i dodaje kako noćni strahovi u prosjeku traju od tridesetak sekundi do nekoliko minuta, nakon čega slijedi nova faza spavanja.
Štimac kaže kako roditelji mogu potražiti stručnu pomoć ako smatraju da im je potrebna, gdje će im stručnjak psihoedukacijom ukazati na ono što bi oni mogli promijeniti u svom svakodnevnom postupanju prema djeci.
– Imamo i neke psihoterapijske tehnike, osobito relaksacijske, koje se mogu primijeniti. Onaj krajnji korak je davanje psihofarmakološke terapije, no to je samo onda kada dijete zbog nekih stvari ne može funkcionirati na dnevnoj bazi. Kada vidimo da su noćni strahovi uzrok promjena u ponašanju, onda je to zasigurno znak da treba potražiti savjet stručnjaka, ističe.
Iako nastaju u istoj fazi, Štimac objašnjava kako su mjesečarenje i noćni strahovi dva različita entiteta. Osim toga, mnoga djeca imaju strah od odlaska na spavanje i mraka, te idu spavati s upaljenim svjetlom.
– Noć i tama predstavljaju neku nepoznanicu, dječji mozak radi na principu fantazija i mašte, raznih čudovišta koja će se pojaviti iz mraka i ispod kreveta, tako da u tom dijelu priče treba osigurati onu sigurnu, stabilnu i predvidivu sredinu, zaključuje Štimac.
Pogledajte cijeli razgovor:
Izvor:hrt.hr