Iako je članica NATO-a i kandidatkinja za pristupanje Europskoj uniji, Albanija je već godinama pravi Meksiko Balkana i prva narko država u Europi. Prema definiciji MMF-a, narko-država je ona zemlja u kojoj je trgovina drogom prodrla u sve institucije sistema.
Ovaj pojam je prvi put upotrijebljen za opis Bolivije nakon puča 1980. godine, za koji se znalo da se potaknut i financiran iz krugova narko-kartela i trgovaca narkoticima. Primjeri najpoznatijih narko-država današnjice su Meksiko , Kolumbija, Venezuela i Gvineja Bisau: tamo ilegalne organizacije koje proizvode, distribuiraju ili prodaju drogu imaju fatalan utjecaj na ključne institucije – bilo korupcijom, ucjenama ili silom. Albanija, kao jedan od najvećih proizvođača kanabisa u svijetu i jedan od centralnih punktova za distribuciju ostalih vrsta droga diljem Europe, u zadnje se vrijeme također označava zemljom dubinski inficiranom narko-biznisom. To se, uz ostalo, sve više smatra i jednom od ključnih zapreka za njihovo pristupanje Europskoj uniji.
Već je desetljećima poznato kako je masovna proizvodnja marihuane jedna od ključnih industrija u Albaniji, a o kakvim je razmjerima riječ dovoljno govori da i tamošnja policija, poslovično neefikasna u borbi s narkomiljeom, godišnje zaplijeni čak 70-ak tona trave, vrijedne i do 700 milijuna dolara. No, ipak je šverc kokaina ‘zemlji orlova’ u novije vrijeme priskrbio službeni pečat narko-države: albanske bande su unatrag par godina postale glavni igrači u trgovini ‘ bijelim’ u EU. Uzgojem i distribucijom kanabisa izgradili su mreže i infrastrukturu za dostavljanje prema europskim zemljama, pa su onda poželjeli i nešto na čemu će se još brže obogatiti. Smatra se da albanska mafija spada među deset najjačih kriminalnih organizacija na starom kontinentu.
Albanski krijumčari ne rade samo iz matične zemlje: oni su uspostavili i direktne rute za šverc kokaina iz Južne Amerike do velikih luka u Nizozemskoj i Belgiji. Riječ je o kapitalnim pošiljkama u kojima se u jednoj turi prebaci tona kokaina, a nekad čak i više. Narko bossevi u Albaniji nisu nekakvi rubni i progonjeni odmetnici: u znatnoj su mjeri povezani s ljudima koji upravljaju zemljom, a često i onima koji bi ih trebali sudski goniti. Novac od droge je ključan dio albanskog demokratskog sistema, jer je najkraći put do sigurnih glasova birača onda kad ih plaćate gotovinom.
Albanska mafija je hijerarhijski čvrsto strukturirana i nadaleko je poznata po gvozdenoj disciplini. Sastavljena je od više klanova koji su međusobno povezani i svi rade jedni za druge, a nerijetko su još i u rodbinskim odnosima, nalik na staru talijansku mafiju. Prema nedavnoj analizi Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, cijeli tim igrača sa Zapadnog Balkana, a prije svega iz Albanije, Crne Gore i Srbije, čini karike u lancu trgovine kokainom iz Latinske Amerike. Zapadni Balkan je izuzetno pogodan teren za djelovanje takvih grupa najviše zbog sprega narko kartela s ovdašnjim državnim institucijama, navodi se u izvještaju inicijative.
Većina kokaina koji se iz Latinske Amerike u njihovoj režiji doprema u Europu skladišti se u kontejnerima sa svježim voćem ili smrznutom voćnom pulpom na velikim brodovima. Kako takve pošiljke sadrže lako kvarljivu robu koja se mora brzo transportirati, na ulaznim lukama računaju na znatno slabije kontrole. Glavne ulazne ‘kapije’ u EU su Španjolska, Nizozemska i Italija, no droga ulazi i na one manje, poput naših jadranskih, u Draču, Tivtu ili Pločama. Mreže distributera po ulasku prepakiraju pošiljke u manje pakete i prevoze ih do europskih destinacija u skrivenim pregradama automobila, autobusa, kamiona.
Prema podacima Europola, 40 posto svih kriminalnih grupa u Europi bavi se kokainskim biznisom, najbržim putem do vrtoglavo masnih zarada. U Albaniji i drugim sličnim zemljama, taj posao, međutim, mnogim je mladim ljudima jedino dostupan, zbog izostanka bilo kakve druge perspektive. Donedavno su se nadali kako će im ulazak u EU otvoriti prostore novih nada, no to se navodno neće dogoditi jer su zarobljeni u mreži korupcije i trgovine drogom. Stoji, međutim, i tvrdnja kako je trgovina drogom veliki međunarodni problem koji teško parcijalno može riješiti samo jedna zemlja.
PIŠE DAVOR KRILE/slobodnadalmacija.hr