“Rusija razumije i stoji iza namjere Republike Srpske da odbaci sve što je međunarodna zajednica nametnula izvan onog što piše u daytonskom Ustavu BiH, rekao je šef ruske diplomacije Sergej Lavrov, srpskom članu Predsjedništva BiH tijekom sinoćnje radne večere u Beogradu, izjavio je novinamima Milorad Dodik.
Je li ova izjava ministra vanjskih poslova Rusije “vjetar u leđa” vlastima Republike Srpske da u Narodnoj skupštini RS, kako je Dodik već i najavio, do kraja ovog ili početkom sljedećeg mjeseca, usvoje zakone o povlačenju suglasnosti na formiranje Oružanih snaga BiH, VTSV-a, neizravnih poreza, te uskrate nadležnost SIPA-i i OSA-i na teritoriju Republike Srpske? Što će biti posljedica tih odluka i hoće li BiH ponovo postati poprište sukoba velikih sila SAD i Rusije?
Politički analitičar, član stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarki, kaže za Hrvatski Medijski Servis kako nije sporno da Rusija, ne samo kao velika sila, nego i kao svaka suverena država, ima pravo i mogućnost određivati svoju politiku prema drugim državama.
Za radikalne promjene pitati birače na izborima
-Ključno je, međutim, pitanje, je li Dodiku, ili bilo kojem akteru u BiH, pa time i u RS, za bilo koje poteze relevantnija podrška bilo koje vanjske sile ili vlastitih birača. Obzirom da se postupci koje najavljuje vladajuća struktura RS-a mogu okarakterizirati kao dosta radikalna promjena institucionalnih odnosa BiH i jednog od njezina dva entiteta, bilo bi korektno prema građanima tog entiteta da njegova vladajuća struktura od njegovih građana zatraži izborni mandat za najavljene postupke, koji se nisu nalazili u njezinom programu na prethodnim izborima, smatra Sitarski.
Stoga bi, dodaje, predstavnici RS-a u institucijama BiH trebali ne samo omogućiti, već i najkonstruktivnije doprinijeti osiguravanju uvjeta za održavanje Općih izbora 2022. godine, na kojima bi građanima mogli ponuditi na verifikaciju najavljene postupke, a istovremeno i odgovoriti na optužbe oporbe iz tog entiteta po kojima te izbore zapravo žele izbjeći. To se, naravno, napominje Sitarski, odnosi i na političke aktere iz Federacije BiH, te političke predstavnike sva tri konstitutivna naroda i ostalih građana.
Nisu svi zakoni o prijenosu nadležnosti nametnuti
Upitan čime će rezultirati evidentan sukoba Sarajeva i Banja Luke, odnosno unitarističkog i separatističkog koncepta, Sitarski kaže kako za takvu prognozu treba sačekati razjašnjenje namjera sudionika tog sukoba, te moguće veze tih namjera s mogućnošću održavanja, ili, pak, blokade predstojećih izbora. Pri tomu, napominje, treba imati u vidu da su jedan dio ranijih odluka o prijenosu nadležnosti s entitetske na državnu razinu donijeli visoki predstavnici kao praktično iznad-ustavni akteri našeg političkog sustava, a da je drugi dio tih odluka donesen na ustavan način, postizanjem Ustavom propisane suglasnosti svih relevantnih razina vlasti.
-Dok je sve vezano za prvu skupinu odluka u domeni tumačenja prilično nejasne situacije oko instance koja postavlja visoke predstavnike i iz koje oni crpu legitimitet za svoje izvanredno široke ovlasti, kod izmjena druge vrste odluka nužno je postići istu vrstu suglasnosti koja je postignuta pri njihovom svojevremenom donošenju, upozorava Sitarski.
U takvoj situaciji, naravno, kaže, postoji visok rizik da aktualni sukobi na relaciji Sarajevo – Banja Luka, kao i u prethodnom razdoblju, dovedu do produženja i produbljenja prečestih institucionalnih blokada političkog sustava BiH.
-Ovog puta bi ta blokada mogla podrazumijevati čak i sprječavanje održavanja samih Općih izbora, a odgovor na pitanje hoće li se to zaista dogoditi zapravo je i odgovor na pitanje o pravim namjerama sudionika spomenutih sukoba, kaže sugovornik HMS-a. Naglašava kako je drastično smanjen manevarski prostor za daljnje držanje tih namjera u stanju nedovoljne definiranosti i transparentnosti.
BiH već dugo poprište sukoba velikih sila
Na upit hoće li BiH postati poprište sukoba velikih sila SAD i Rusije, Sitarski ističe kako je BiH već suviše dugo poprište sukoba ne samo SAD i Rusije, već i nekih drugih globalnih i regionalnih vanjskih aktera, čak u većoj mjeri nego mnoge druge zemlje usporedive veličine.
Ističe kako je za procjenu efekata sadašnje faze tih sukoba nužno najpreciznije moguće identificirati karakter međunarodnih odnosa u sadašnjem trenutku.
-Ti odnosi danas nisu obilježeni radikalnim bipolarizmom, tj. globalnim rivalitetom SAD i SSSR-a koji je bio neporecivo relevantan u doslovno svakom dijelu svijeta do 1989. godine, niti realnim ili izmaštanim unipolarizmom s dominantnom ulogom SAD, koji je od te godine do relativno skoro prolazio kroz transformaciju od svojih realnih, opipljivih, ka sve više imaginarnim ili pak „virtualnim“ fazama, kaže član stručnog tima IDP-a za Hrvatski Medijski Servis.
Obje su te faze, međunarodnih odnosa, dodaje, imale ogromne efekte na BiH i njezino okruženje, ali i obje danas predstavljaju prošlost, koja, doduše, još uvijek proizvodi relevantne realne posljedice, prije svega u domeni konceptualnog promišljanja i na njemu utemeljenog operativnog planiranja pojedinih bitnih aktera.
-Stoga treba realno sagledati karakter aktualnog međunarodnog poretka, koji je poslije dužeg razdoblja ponovo neporecivo multipolaran, uz dominantan utjecaj regionalnih i kontinentalnih integracija, poput EU, te država koje su ključni nositelji tih integracija. To su akteri na kojima leži ključna odgovornost, ali i koji posjeduju najveći efektivni potencijal za utjecaj na BiH i okruženje, te su stoga njihovi postupci ključni i za određivanje granica vlastitog utjecaja i odnosa prema ostalim akterima, naglašava Sitarski.
/HMS/