Prije točno 26 godina, 17. listopada 1995. godine, poginuo je pripadnik Antiterorističkog voda 72. bojne Vojne policije – Split Ante Bužančić, i to kao posljednji poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu.
Nakon uspješno izvedene operacije “Južni potez”, hrvatske snage zaustavile su se 23 kilometra od Banje Luke. Zauzele su Hidroelektranu Bočac, ali su morale stati zbog intervencije SAD-a.
Pripadnici 72. bojne Vojne policije – Split, koji su sudjelovali u osvajanju HE Bočac, 14. listopada 1995. zamijenjeni su svježim snagama. Nakon što su 17. listopada srpske snage krenule u protuudar, snage 72. bojne Vojne policije vraćene su na područje HE Bočac. U kasnim popodnevnim satima pripadnici Antiterorističkog voda 72. bojne Vojne policije odbili su kod zaseoka Gradina napad, no u borbama je poginuo Ante Bužančić.
Tri dana nakon, 20. listopada, pripadnici Antiterorističkog voda 72. bojne Vojne policije povučeni su u Split kako bi dostojno ispratili poginulog suborca Antu, posljednjeg stradalog hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu.
– Ante se već na samim počecima 1991. želio uljučiti u obranu domovine. Htio je čak otići i u Vukovar. A kako se stanje ubrzano zakuhavalo, angažirao se u obrani u Splitu. Sudjelovao je i u blokadi Lore, kao škverski dragovoljac – ispričao nam je Marko Bužančić, brat pokojnog Ante.
BRZ KAO PTICA
Uspomene na pokojnog brata kod Marka ne blijede. Obitelj Bužančić potječe iz Lećevice, gdje je Ante 1960. godine i rođen i gdje su braća i provodila djetinjstvo.
– Moga brata su zvali nadimkom Tico, tako je nazvan još u dječjoj dobi jer je bio brz kao ptica pa odatle i nadimak – Tico. Već po tome se može vidjeti kako je pokojni Ante bio nemirna duha, pun energije i želje da nešto napravi.
To se i poslije vidjelo kad je počinjao rat. Već kod prvih sukoba Ante ulazi najprije u sastav 114. brigade kao prve pričuvne brigade Zbora narodne garde. Nakon toga je bio angažiran u 158. brigadi HV-a, odakle je otišao u 72. bojnu Vojne policije – Split, prvo u “redovnu” 72. bojnu, a zatim u Antiteroristički vod 72. bojne Vojne policije.
Tamo je dočekao i pobjedničku operaciju “Oluju”, u kojoj je bio angažiran, a zatim je sa svojom postrojbom nastavio s pobjedama u Bosni i Hercegovini, gdje su se dalje, u ranu jesen 1995. godine, odvijala ratne operacije. Hrvatske snage su napredovale, padali su jedan za drugim gradovi, a srpske snage su se povlačile uz žestoke borbe.
Takav rasplet događaja odlično je poslužio Amerikancima da pritisnu srpsku stranu na pregovore, da zaustave konačno rat. Jer, mogli su im izići s jakim argumentom i kazati: Hrvati napreduju, evo već su pred Banjom Lukom, vi ćete Srbi izgubiti sve ako ne pristanete na zaustavljanje rata i na pregovore.
Sve se to poslije sasvim jasno dalo iščitati iz dokumenata koji su objavljeni iz arhive bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona i CIA-ine dokumentacije, među kojima i razgovori s ključnim akterima pregovora u Daytonu, prije svih državnog tajnika Warrena Christophera i posebnog izaslanika Richarda Holbrookea, koji svjedoče kako je zaustavljen napad na Banju Luku.
DIPLOMACIJA NA DJELU
Baš u takvim uvjetima hrvatske su snage i stigle nadomak Banje Luke, a među njima i 72. bojna Vjne policije i s njima Ante Bužančić. Hrvatske postrojbe zauzele su čak i hidroelektranu Bočac, 23 kilometra udaljenu od Banje Luke.
A onda su američki političari počeli pritiskati hrvatsku stranu da zaustavi svoje postrojbe u napredovanju. I Hrvati su stali.
Iduća tri dana odvijala se dramatična i intenzivna diplomatska aktivnost. Pregovarači, posebno američki, trebali su uvjeriti Srbe da prihvate prekid rata i krenu s pregovorima. Jaki argument u tim pregovorima bila im je činjenica da su osvajanjem HE Bočac u operaciji HV-a “Južni potez” hrvatske postrojbe preuzele nadzor nad cijelim elektroenergetskim sustavom na rijeci Vrbas i stvorile preduvjete za ulazak u Banju Luku, u kojoj je zavladala panika.
Operacija HV-a “Južni potez”, podsjetimo, trajala je od 8. do 12. listopada 1995. godine te je uspješno izvedena na poticaj i zahtjev Amerikanaca.
Na sastanku sa Slobodanom Miloševićem posebni američki izaslanik Richard Holbrooke nazvao je generala Antu Gotovinu i rekao mu neka pokaže srbijanskom predsjedniku da su Hrvati pred Banjom Lukom. Gotovina je, s obzirom na to da su hrvatske snage netom bile zauzele HE Bočac, na 20-ak minuta Banjoj Luci i širem području isključio struju.
Time su Sjedinjene Države jasno predočile Miloševiću da je vojska bosanskih Srba poražena. I njemu je sve bilo jasno pa je prihvatio američke uvjete.
Premda su Hrvati i Bošnjaci namjeravali ući u Banju Luku, akcija je zaustavljena. Zauzimanje Banje Luke, ispričao je poslije američki veleposlanik Richard Galbraith, nametnulo bi kao problem mogući egzodus više stotina tisuća srpskih izbjeglica. Stoga je izvršen politički pritisak na dr. Franju Tuđmana da zaustavi hrvatske snage. Posebice jer je već tada Holbrooke dogovorio da će ovaj grad biti prepušten, odnosno u slučaju gubitka, vraćen Srbima.
IZNENADNI NAPAD
To je i učinjeno, pa su tako i pripadnici Antiterorističkog voda 72. bojne Vojne policije, koji su uspješno sudjelovali u osvajanju HE Bočac, 14. listopada 1995. godine zamijenjeni svježim snagama. Međutim, samo tri dana poslije, 17. listopada, srpske su snage, usprkos postignutom dogovoru, krenule u protuudar.
Antin je vod vraćen na područje Bočac – selo Gradina. U 17 sati pripadnici AT voda 72. bojne uspješno odbijaju srpske snage te učvršćuju položaje. No, u tim borbama pogiba Ante Bužančić. Pogiba u posljednjoj bitci jer nakon toga potpuno su zaustavljena sva borbena djelovanja.
Trideset i jedan dan poslije, 21. studenoga 1995., u gradiću Daytonu (Ohio, SAD), nakon dugih i teških pregovora, koji su trajali sve od 1. studenoga, izaslanstva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, predvođena predsjednicima Franjom Tuđmanom, Alijom Izetbegovićem i Slobodanom Miloševićem, sklopila su Daytonski sporazum.
Naravno, nitko se nije ni sjetio da je njegovo sklapanje i daytonski mir životom osigurao i platio Ante Bužančić. A poginuo je dok su se već pripremali pregovarački stolovi.
Vojarni Lora Antino ime
Uz dužno poštovanje prema zaslugama Sveti Letici Barbi, prvom zapovjedniku Hrvatske ratne mornarice po kojemu nosi ime vojarna Lora, nama je škveranima žao što nitko u državi nije imao sluha, te vojarnu Lora, koju je Ante sa suborcima šest mjeseci držao u blokadi dok je u njoj bio JRM, nije nazvao imenom posljednjeg poginulog hrvatskog branitelja Ante Bužančića – kazao nam je Goran Kosor, Antin suborac, danas predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata Brodosplit.
Dvanaestero hrabrih
U Domovinskom ratu, kao pripadnici 72. bojne Vojne policije, dvanaest je hrabrih ljudi položilo svoje živote za slobodu Hrvatske, a to su, uz Bužančića: Toni Pavlović, Mladen Strenja, Željko Kamber, Ante Reljan, Nikica Mikulić, Marinko Kuštre, Martina Poljak, Davor Petković, Leonard Vidošević, Igor Perić i Nikola Maruna.
Njima u čast, u Splitu je 13. prosinca 2016. godine otkriveno spomen-obilježje u Lori, na 25. obljetnicu osnivanja ove legendarne postrojbe.
PIŠE JOŠKO DADIĆ/slobodnadalmacija.hr