U organizaciji Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, u Širokom Brijegu je održan XIII. simpozij “Stopama pobijenih” koji ima za cilj rasvijetliti jugokomunističko ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca i mnoštva puka, kao i povijesnih okolnosti u kojima se to sve dogodilo.
Program je započeo sv. misom u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, koju je, uz vicepostulatora fra Miljenka Stojića, predvodio dr. don Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Sumisili su još dr. don Anto Orlovac, biskupski vikar u Banja Luci i don Mladen Benko, župnik u Preseki.
Don Mirko je podsjećajući se na širokobriške mučenike rekao kako su oni živjeli svoje ideale redovništva, usađene vjerom svojih roditelja, ali da je odjednom sve pošlo po zlu i da im se spomen trebalo izbrisati zauvijek.
U jednom trenutku ljudski um biva pomračen i redovnici postaju krivi za sve. Optužba: Druže se s grješnicima, na strani su grješnika. Treba ih se stoga riješiti. Zadatak je potrebno izvršiti odmah. Počinju pljačke, ubijanja, odvođenja! Izbriši im spomen zauvijek! Neka ne ostane iza njih ni zrnce Gospine krunice koju su molili, ni listić časoslova iz kojeg su Bogu upućivali molitve, ni kalež u kojemu su Kristu prinosili žrtvu, ni komadić tkanine redovničkog habita koji je svjedočio njihovu izvanjsku povezanost s Bogom. Zadatak je to koji će izvršiti oni čija se nevinost i grješnost ne smije i ne može dovoditi u pitanje jer su oni vlastodršci, a time su izuzeti od pogrješaka, mana, krivih procjena i nepravednih sudova, kazao je u propovijedi don Mirko Šimić.
Po njegovim riječima, nedopustivo je tješiti se laži koju i danas “podmeću pojedini postkomunistički ideolozi, kvazipovjesničari, politolozi, raznorazni manipulatori i obožavatelji režimskih diktatura, a sve pod krinkom neoliberalnih čuvara i zaštitnika ljudskih prava, da su svi redovnici krivi i da je stoga zločin nad njima bio opravdan i dopustiv.”
Prihvaćajući takav stav lako ćemo zaključiti da bi istina bila povlastica mučitelja, ubojica i egzekutora, a laž metoda koja bi ih vodila do ostvarenja toga mračnog cilja uništenja čovjekova digniteta, istaknuo je uz ostalo u svojoj propovijedi don Šimić.
Nakon sv. mise uslijedila su predavanja koja su se ove godine održala u Izložbenom prostoru Franjevačkog muzeja i galerije.
Dr. don Anto Orlovac održao je predavanje na temu “Stradanje Banjolučke biskupije u Drugom svjetskom ratu i komunističkom poraću”. U predavanju je iznio činjenice i podatke o stvarnom broju stradanja puka i svećenika u Banjalučkoj biskupiji.
Danom 30. rujna 2021. imamo na tom popisu ukupno točno 10.903 stradalih u cijeloj biskupiji. Ovdje valja opet naglasiti da su u popis unošeni samo izravno ubijeni, poginuli, nestali u ratu i poraću, a nisu oni koji su umirali od različitih bolesti i teških uvjeta života u ratu: od tifusa, gladi, zime, osobito prognani i izbjeglice, različitih dječjih bolesti, i sl. S njima bi broj bio puno veći. … Sudbinu svojih vjernika dijelili su i njihovi pastiri, svećenici, kazao je don Anto.
Po njegovim riječima, Biskupija je nakon rata praktički ostala bez svećenika, a u dušobrižnički rad silom prilika bili su tada uključeni i stariji franjevci i trapisti koliko ih je uopće bilo.
Naime, Banjolučka biskupija u Drugom svjetskom ratu i poraću izgubila 12 svećenika: četiri su izravno i namjerno ubijena, jedan je poginuo u napadu partizana, dvojica su “suđena” i strijeljana, jedan je umro od posljedica ranjavanja, jedan je umro u logoru kao žrtva bolesti, a bio je vojni dušobrižnik, dvojica su nestala na Križnom putu, a jedan je umro u istražnoj tamnici nakon rata.
Osim toga ubijena su dvojica bogoslova i trojica sjemeništarca.
Nakon rata, na uglavnom višegodišnju robiju, osuđeno je 10 svećenika, a kratko je bio zatvoren i sarajevski svećenik, kasniji banjolučki biskup, dr. Dragutin Čelik.
Sudbinu prognanika podijelilo je osam svećenika koji se nikad nisu mogli vratiti u biskupiju, te dvojica biskupa.
Franjevci Bosne Srebrene izgubili su na području Banjolučke biskupije 13 svećenika, što ubijenih, što nestalih, te još šest bogoslova, sjemeništaraca i časne braće.
Svi trapisti njemačke narodnosti iz opatije “Marija Zvijezda” u Banja Luci morali su još tijekom rata napustiti svoj samostan i povući se najprije u svoju filijalu u Rudolfstalu (Bos. Aleksandrovcu), a odatle u Njemačku i Austriju. Ubijeno im je i umrlo u logorima ili od njihovih posljedica 13 svećenika i časne braće.
Etičar dr. don Mirko Šimić govorio je, pak, na temu “Identitet (hrvatski i katolički) u svjetlu mučeništva” pojašnjavajući što su to zapravo mučenici, a spomenuo je i hercegovačke fratre koje su jugokomunisti ubili.
… Mržnja prema Crkvi (katoličkoj vjeri) glavnim je razlogom ubijanja svećenika, a time i Širokobriških mučenika kako ih ovdašnji puk naziva. Da se svećenike i franjevce željelo iskorijeniti s posebnim ciljem, svjedoči upravo primjer samostana u kojemu se u ovom trenutku nalazimo. Partizanski zločinci svoje žrtve nisu poznavali, nisu im znali niti ime, nego im je bio dostatan habit koji su na sebi nosili. Crni, tmurni i pretužni su bili ti dani kada su Široki Brijeg i ostale župe ovog kraja ostali bez svojih fratara, a time je čitava širokobriješka općina ostala bez ijednog svećenika, kako to svjedoči fra Jerko Karačić u svojim Uspomenama iz doba mučeništva. Stvarno pitanje je, pak, može li se identitet, bilo duhovni bilo nacionalni, mučenjem i progonstvom oteti, izbrisati, oduzeti ili reducirati? Čini se da ipak ne može, budući da komunistički silnici nisu mogli osporiti utjecaj dominacije franjevaca bilo preko ideoloških, kulturnih ili obrazovnih sfera, tako da im je preostalo jedino ubijanje tijela, kazao je don Šimić.
Predavanje, na temu “Laž kao sredstvo proizvodnje ‘istine’”, održao je povjesničar mr. Stjepan Lozo.
Po nejgovim riječima, iznošenje laži o drugome, klevetanje, može uništavati imovinu i zdravlje neke konkretne osobe, pa i naroda, čak i sam njihov život.
… Krajem lipnja 1941., uz objavu projekata stvaranja Velike Srbije, srpska strana pušta u optjecaj “Valerijanov memorandum” koji lažno optužuje Hrvate da su već do tada, tobože, pobili 100.000 nedužnih Srba u NDH. Bio je to u osnovi jednostavan model propagande. Cilj je bila etnički čista Velika Srbija, naseljena samo Srbima, a način njezina ostvarenja je vojna provedba genocida nad Hrvatima. Srpska propaganda trebala je izvršenje stvarnoga genocida nad Hrvatima prikrivati agresivnim ozloglašivanjem Hrvata za izmišljeni genocid nad Srbima. To je i činila kako u Berlinu i Rimu, tako i u Londonu, New Yorku i na drugim stranama…, ispričao je uz ostalo povijesničar mr. Lozo, zaključujući kako do 23. lipnja 1941. na teritoriju NDH nije stradalo ni 1.000 Srba po svim osnovama.
Simpozij je završio zahvalom svim mnogobrojnim posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu i na taj način doprinesu njezinu uspješnom radu, priopćeno je iz Vicepostulature, na čijem čelu je vicepostulator fra Miljenko Stojić.
/HMS/