Franca Viola je 1963. imala 16 godina kad je zaručena za Filippa Melodia, nećaka lokalnog mafijaša, koji je tada imao 23 godine. Kada je Filippo uhićen zbog krađe, Francin je otac inzistirao na tome da se zaruke raskinu, što je i učinjeno, a Filippo Melodia poslan je u Njemačku.
Franca Viola nastavila je sa svojim životom u sicilijanskom gradu Alcamu i 1965. godine se zaručila za drugog muškarca. Tad još nitko nije slutio da će već sljedeće, 1966. godine, baš njezini postupci potresti Italiju i njezine zakone.
Filippo Melodia se 1965. godine vratio u Alcamo, gdje je ponovno pokušavao ući u Francin život. Ona ga je odbijala, a on ju je proganjao i neprestano prijetio i njoj i njezinoj obitelji.
U ranim jutarnjim satima 26. prosinca 1965. godine Filippo je s još 12 naoružanih momaka upao u kuću obitelji Viola. Majku su joj pretukli, a osmogodišnjeg brata zajedno s Francom odvukli u automobil, jer nije htio pustiti sestru.
Dječak je pušten nekoliko sati kasnije, a Franca je ostala zatvorena u kući Filippove sestre na periferiji grada. Tamo ju je držao osam dana, a za to je vrijeme više puta bila silovana.
Filippo Melodia je znao da je zakon na njegovoj strani. U to je vrijeme zakon u Italiji prekidao sudsko gonjenje počinitelja silovanja ukoliko on sklopi brak sa žrtvom. Smatralo se da će žrtva uvijek prihvatiti takvo rješenje jer je čast obitelji na prvom mjestu.
Međutim, Franca mu je rekla ne! Nije se željela udati za njega i tužila ga je za otmicu i silovanje. Franca Viola tako je postala jedna od prvih Talijanki koje su javno odbile takozvani “rehabilitacijski brak” (matrimonio riparatore).
Ta odluka učinila ju je “ženom bez časti” (donna svergognata) jer je izgubila nevinost prije udaje, ali ona je bila odlučna u svojoj namjeri da se odupre zakonu.
Suđenje je bilo senzacija u Alcamu, ali i šire. Gomile ljudi su se okupljale u sudnici, a proces se našao i na stranicama New York Timesa.
Melodia je na kraju proglašen krivim i osuđen na jedanaest godina zatvora (poslije žalbe je kazna preinačena u 10 godina zatvora), dok je sedam njegovih suradnika dobilo četvorogodišnje kazne zatvora.
Članak zakona prema kojem silovatelj može izbrisati zločin vjenčanjem sa svojom žrtvom nije ukinut sve do 1981. godine, dok je seksualno nasilje postalo zločin protiv čovječnosti, a ne protiv “javnog morala” tek 1996. godine.
PIŠE PSD