Novi udarac na cijene prehrambenih proizvoda građani su teško podnijeli, a prodavači kažu da ne znaju ni kako platiti štand
Brojna poskupljenja koja su zadesila našu državu u posljednjem periodu utjecala su na kupovnu moć građana, a posljedice trpe poljoprivrednici i prodavači. Na lokalnoj tržnici u Mostaru veliki broj stolova zjapi prazan. Sve je to, tvrde trgovci, posljedica toga što nemaju kome prodavati svoje proizvode. Kažu da je iz godine u godinu sve gore stanje, ali da se od nečega živjeti mora, piše Oslobođenje.
NAJTEŽA GODINA
”Imamo možda 20 do 30 posto povećanja cijena voća i povrća ove godine, poskupjeli su krumpir, luk, mrkva, jabuka, mandarina… Da vam pravo kažem, nema ni ljudi, vikendom je nešto veći promet, ali ostalim danima nije. Osjeti se kad u mjesecu budu mirovine i plaće, tada se malo više zaradi, ostatak mjeseca malo manje”, kaže nam Franjo.
Zdravka na pijaci u Mostaru prodaje još od 1989. i kaže da ne pamti težu godinu.
”Ja prodajem meso i cijene su ostale iste, dok je zelen otišla 100 posto. Što mogu zaraditi? Ne mogu ni toliko da se ne bih sekirala kako sto da platim, treba samo za njega zaraditi 300 KM”, govori nam.
Cijene luka i krumpira su, prema tvrdnjama prodavača, skočile za 100 i više posto, pa je samo nabavna cijena luka s prošlogodišnjih 0,80 feninga narasla na dvije marke.
– Svaki dan cijene pomalo skaču, po 10/20 feninga. Ono što najviše narodu treba, to poskupljuje. Osjeti se da nema plaća, mirovine male. Što će čovjek od mirovine? Ne može ništa. Ni ljudima koji rade za platu nije lako, djeca, kirija, režije, što može ostati za hranu? Svakim danom je sve gore, iskrena je Olga.
Kupci koje smo zatekli u kupovini mahom su bili umirovljenici, čija primanja, kažu, ne mogu ispratiti skok cijena.
”Prema mojoj mirovini, ovo je skupo, tko će sada kupiti tri tikvice, karfiol”, kratko je prokomentirao jedan od kupaca.
RUČATI SE MORA
Slično je i s prodavačima koji imaju štandove napravljene uz magistralni put M17 kod Mostara. Promet je, potvrdili su nam, iz godine u godinu sve lošiji. Elvedina Ramića zatekli smo na štandu koji ima već deset godina. Kaže da se ručak zaraditi mora.
”Proda se nešto, ali nije to kako bi trebalo biti. Drugih prihoda nemam. Svake godine nam je sve gore, skuplje”, ističe Elvedin.
Dodaje kako se i ne možemo nadati boljem, jer cijene skaču, a primanja ostaju ista.
”Ove godine su cijene vrtoglavo skočile u odnosu na prošlu sigurno za 40 posto. Prošle godine si mogao mandarinu nabaviti za 60 i 70 feninga, a ove je cijena marka i deset ili dvadeset”, pojasnio je.
Izvor:oslobodjenje.ba