Članica splitskog Taekwondo kluba Marjan Matea Kolovrat nova je svjetska seniorska prvakinja u taekwondou u konkurenciji osoba sa oštećenjem sluha u kategoriji plus 67 kilograma.
Na dominantan se način na Svjetskom prvenstvu u Teheranu u Iranu popela na krov svijeta, uz tri pobjede. Ova 22- godišnja Imoćanka s trenutačnom splitskom adresom iza sebe ima titule svjetske prvakinje iz 2016. godine, pa srebrnu olimpijsku medalju 2017., europsko zlato 2019. i sada u Turskoj ponovno svjetsko zlato. Osim toga Matea je državna viceprvakinja u konkurenciji zdravih osoba. Kada se k tome uzme u obzir da ima i više od stotinu medalja s raznih natjecanja, pa onih s G turnira, svakako je najuspješnija sportašica u svojoj konkurenciji, dakako i najbolja sportašica u povijesti Imotske krajine.
A tko je Matea Kolovrat? Rekli bismo obična, draga djevojka iz susjedstva, studentica kineziologije u Splitu i buduća pedagoginja i trenerica mladih sportaša.
Zalaganje i odricanje
Ona je zapravo pravi ogledni primjer kako se do ovakvih rezultata dolazi isključivo radom, zalaganjem i odricanjem.
– Baš tako – reče nam Matea kada smo je zamolili za kratki razgovor.
Uz nju je bio i otac Lukica, poznati imotski turistički djelatnik, osoba bez koje Matea sigurno i ne bi bila ono što danas jeste u taekwondou.
– Tko zna kako bi se ja uključila u sport da tata nije bio uporan. Zamislite, još dok sam bila u vrtiću sa svojih šest godina odveo me na prvi trening u imotsku sportsku dvoranu. Ja i taekwondo, ja i udaranje, ma ni u snu nisam pomišljala na taj sport. No i prvi treneri Zvonko Bubalo pa Zlatko Aračić i Dragutin Koštro izgleda da su u meni prepoznali nešto. U moj TK Imotski poslije je došao Ivan Bubalo i onda su krenule i medalje. Prvu i to svjetsko zlato osvojila sam sa samo 17 godina. Danas, kada se osvrnem iza sebe, u ovih šesnaest godina rada, treninga, ponekada i po četiri puta dnevno, sve mi se čini da bi bez taekwondoa bila osiromašena za veliki dio mene. Sto su mi puta govorili kako ja ovako plaha djevojka po naravi, odlična učenica, pa idem u borbe na tatami, no nije me to niti malo odvratilo od meni najdražega sporta. Mislim da u sebi imam malo buntovnosti moje majke i da sam na nju uporna, pa tako i u sportu – rekla nam je Matea.
Nakon završene srednje ekonomske škole u Imotskom otišla je u Split na Kineziološki fakultet, a za treniranje i daljnji napredak izbor joj je bio uspješni TK Marjan.
– Moj je cilj bio nastaviti u Marjanu s kvalitetnijim pristupom sportu. U početku je bilo teško uskladiti taj ritam, faks, pa svakodnevni treninzi, slobodno vrijeme, ali malo po malo uz punu suradnju mojih trenera Veljka Laure, Tonija Tomasa pa Martina Erdeljca i Marka Novaka sve je došlo na svoje.
Fakultet i sport
Matea je vrlo komunikativna osoba, omiljena među prijateljima, nema nikakvih problema sa svojim oštećenjem sluha, no fakultet i taekwondo su ispred svega. A pitali smo Mateu i za neke sitne stvari koje joj čine svakodnevicu.
– U onom kratkom slobodnom vremenu volim pogledati film u kinu, dosta čitam knjige, a kada sam u Imotskom onda s prijateljicama volim na kavicu i onu našu mladenačku ćakulicu, pa prošetati do Modrog jezera. U kući sam, dok mi brat Ante nije ojačao, ja vodila glavnu riječ, no on je sada šef, a najmlađeg Matea svi moramo slušati. Imotski je ipak ispred Splita, jer je to moj grad, no i Split mi je mnogo toga dao. Od spize, zamislite, volim tortilje, ali i svaku našu dobru imotsku spizu koju moja majka pripremi. To ne znači da i ja ne znam dobro spraviti jela, posebno sada kada živim u Splitu. Da nisam u taekwondou sigurno bih bila u košarci jer mi je taj sport vrlo drag. Ono najizazovnije sada u sportu je Olimpijada za gluhe u Brazilu sljedeće godine. E, za to se moram dobro pripremiti jer mi je cilj zlatna medalja. Daljnji korak je ući i u regularnu državnu reprezentaciju kako bih i tu postigla dobre rezultate. U konkurenciji gluhih, ako osvojim zlato u Brazilu, to bi bio vrh, a ja težim većim izazovima – iskreno nam priča najuspješnija imotska sportašica Matea Kolovrat.
Znači, Matei su tek dvadeset i dvije godine.Neki sportaši i sportašice u tim godinama tek i sanjaju o europskim , svjetskim i olimpijskim medaljama,a ona ih ima već četiri.Uz ovakav pristup sportu ,treninzima, jednostavno odgovornošću za ono čime se bavi,pred Mateom Kolovrat je još ogroman prostor za postizanje vrhunskih rezultata.I u Imotskom su se pa rekli bismo naviknuli na njezine vrhunske rezultate,tako da ovdašnju sportsku javnost puno i ne iznenadi neka njena svjetska ,ili europska medalja.Rekli bi u Imotskom,naša Matea ide po ustaljenom redu vožnje svjetskim tatamijem.
GRADONAČELNIK IVAN BUDALIĆ PONOSAN JE NA MATEU
Dvostruku svjetsku prvakinju, nositeljicu srebrne Olimpijske medalje te europsku prvakinju Mateu Kolovrat u Gradskoj vijećnici Grada Imotskog primio je i gradonačelnik Ivan Budalić i dogradonačelnica Ana Marija Radeljić zahvalivši joj na izvrsnim rezultatima i divnoj promociji Imotskog, Imotske krajine, ali i Hrvatske.
– Ponosan sam i kao gradonačelnik, ali i kao roditelj da imamo ovakve sportaše u našem gradu. Mislim da je za ovo u prvom redu zaslužan ispravan odgoj u obitelji, ali i upornost i talent naše Matee. Čestitam joj od srca i neka bude primjerom i ostalim našim mladim ljudima i sportašima, jer velika je stvar biti dvostruka svjetska prvakinja, nositeljica olimpijske medalje, konačno i primjerna studentica. Sigurno ćemo i mi u gradu više ulagati u razvoj sporta kako bi ovakvim talentima u svim sportovima osigurali bazu za normalan rad i napredak – izjavio je Ivan Budalić.
PIŠE BRACO ĆOSIĆ/slobodnadalmacija.hr