Sama činjenica da ne postoji stranka sa sjedištem u Sarajevu koja ne prihvaća pripadnost tzv. “probosanskom bloku”, u prijevodu bošnjačkom, govori u prilog tezi da na bošnjačkoj političkoj sceni ne postoji oporba politici SDA u odnosu na temeljno načelo Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma, a to je neprihvaćanje načela ravnopravnosti konstitutivnih, tvorbenih, naroda Federacije BiH i Bosne i Hercegovine.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Ako je vjerovati lideru SDA Bakiru Izetbegoviću “probosanski blok” jedinstven je u zahtjevu da se omogućavanje Hrvatima, kroz izmjene Izbornog zakona, da izaberu svog predstavnika u Predsjedništvo BiH uvjetuje njihovim odustajanjem od ravnopravnosti u Federaciji BiH. Kroz reduciranje ovlasti federalnog Doma naroda, koji više ne bi imao zakonodavnu fukciju i bio ravnopravan Zastupničkom, već bi se u njemu Hrvati mogli samo žaliti Ustavnom sudu FBiH da im je zakonom kojeg bi usvojila bošnjačka većina u donjem, građanski koncipiranom domu, u kojem bošnjački zastupnici imaju apsolutnu većinu, povrijeđen vitalni nacionalni interes. Možete zamisliti kako bi federalni Ustavni sud u kojem dominiraju ili bi dominarale “probosanske sudačke snage” odgovorio na tu žalbu. Ako ne možete pogledajte kako u 99 posto slučajeva Ustavni sud Republike Srpske odgovara na žalbe Bošnjaka i Hrvata u tom entitetu- odbacivanjem.
Probošnjačko opravdanje za rušenje federalnog Doma naroda je navodna blokada HDZ-a.
“Moraju se uraditi izmjene i za Federaciju BiH i za Predsjedništvo BiH. Imamo blokade imenovanja Vlade FBiH, popune Ustavnog suda, pogledajte koliko strategija razvoja, preko 150 akata stoji u Domu naroda FBiH. Te stvari se moraju riješiti”, rekao je lider SDA Bakir Izetbegović nakon sinoćnje radne večere s Dodikom i Čovićem, koju su priredili američki i europski diplomati u Sarajevu.
Treba li podsjećati kako u konsenzualnim demokratskim sustavima kakav je Federacija BiH i BiH riječ blokada ne postoji. U konsocijacijskim demokracijama odluke se, naime, donose konsenzusom, a ako tog konsenzusa nema onda nema ni odluke. Blokada je riječ koju koriste isključivo oni koji ne prihvaćaju koncept konsocijacijske demokracije koja je temelj ustavnog određenja Federacije BiH, već umjesto toga žele dominaciju.
Predstavnici Bošnjaka i Hrvata, njihovih ratnih entiteta RBiH i FBiH, Haris Silajdžić i Krešimir Zubaka u Washingtonu su 1. ožujka 1994. pod pokroviteljtvom SAD i Hrvatske, potpisali sporazum o uspostavljanju Federacije BiH na prostorima na kojima živi većinsko hrvatsko i bošnjačko stanovništvo u BiH, kojom će Hrvati i Bošnjaci ravnopravno upravljati. Taj sporazum kasnije je prihvatila Ustavotvorna skupština FBiH. Nakon presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Alije Izetbegoviča, intervencijama visokog predstavnika u BiH Wolfganga Petritsca i Srbi su, ali samo na papiru, postali konstitutivni u izvorno hrvatsko-bošnjačkoj federaciji. nametnutim amandanima na ustav FBiH i Izborni zakon Bošnjacima nje osigurana dominacija u Vladi FBiH i mogućnost da mogu uz pomoć halal Hrvata uspostaviti izvršnu vlast bez hrvatskih pradstavnika. No, to je već opće poznata stvar.
Tzv. probosanske snage sada bi da završe ono što je Petrtsch započeo, da “razbiju okove” (sintagma koju je Izetbegović preuzeo od bošnjačkog Šešelja- Reufa Bajrovića) i sruše Federaciju kao, izvorno zajednički hrvatsko-bošnjački entitet. Hrvati se tome ustrajno opiru, insistirajući na provedbi presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, kojom bi to bilo spriječeno. No, oni u tome ne mogu uspijeti ukoliko bošnjački blok ostane jedinstven u rušenju načela ravnopravnosti kao sine non qua postojanja Federacije BiH.
U tom slučaju “probošnjački blok” isporučit će, kako to oni uobičavaju reći, bili oni toga svijesni ili ne, Hrvatima Hrvatsku republiku Herceg Bosnu. Ono što su imali prije potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Alternativa ravnopravnosti ne može, naime, biti pristajanje na dominaciju jednog partnera, već njihov razlaz u kojem svaki od partnera iz zajedničkog odnosa iznosi ono što je u taj odnos unio i u njemu stvorio.
Ukoliko bi Hrvatima bilo onemogućen povratak na prethodno stanje prije potpisivanja Washingtonskog sporazuma, jedino legitimni naziv za takvo stanje bio bi privremena okupacija hrvatskih područja u BiH.
/HMS/