Predsjednik Republike Zoran Milanović danas je, komentirajući svoje izjave o obitelji Zec, rekao da je riječ o kukavičkom ubojstvu i groznom činu, ali da hrvatska država s tim činom nema ništa.
Milanović je o ovom slučaju govorio odgovarajući na pitanja novinara nakon što je odlikovao bivšu premijerku Jadranku Kosor. Predsjednik je, podsjetimo, rekao da je obitelj Zec, čiji su članovi ubijeni u Zagrebu u ratno vrijeme, dobila odštetu i upitao se “što još treba?”
– Možda je to zvučalo grubo, međutim, ponovit ću – za one koji to ne znaju jer su bili mali, za one koji su bili mladi pa nisu dovoljno upućeni i za one koji imaju dovoljno godina i koji ovo slušaju, i toliko su cinični da će, bez obzira na to što ja rekao, oni dalje po svome, i usporediti me, kao što je to jučer napravio CMS, da sam prešao na stranu zla, na kojoj su Mladić, Tuđman, Mlaćo – sve su oni to uskupusali zajedno (…) – slučaj Zec prije točno 30 godina je slučaj mučkog, kukavičkog ubojstva jednog zagrebačkog mesara, Srbina po nacionalnosti, bogatog čovjeka, o kojem se pričalo svašta, što me ovdje uopće ne zanima. Dakle, žrtva broj 1 je Mihajlo Zec, zagrebački mesar iz centra grada s kućom na Trešnjevci, čovjek s dosta novca, s obitelji, s troje djece, čovjek koji je mnogima uzajmljivao novac, rekao je Milanović.
Našla se, nastavio je, skupina kriminalaca u uniformama hrvatske policije, većina s ozbiljnim predratnim dosjeima, ljudi bez morala, empatije, koji su našli laku metu ili im se barem tako činilo.
– Čovjek je bogat, može ga se opljačkati, a i Srbin je, neće nitko trepnuti. Vukovar je pao tri tjedna ranije, jedan od sudionika u tom gnusnom činu je imao obitelj u Vukovaru koja je nastradala, što ga ničim ne opravdava. Drugi su očito imali kriminalne namjere, što se pokazalo i kasnije, rekao je Milanović, dodajući da su, nakon što su greškom pravosuđa pušteni, završili u zatvoru zbog novih kaznenih djela.
– Dakle, radi se o ljudskom talogu. Hrvatska država s tim činom nema ništa. S nekim činovima tokom rata je imala, rekao je Milanović.
Ispričao je kako su počinitelji kao svjedoke nakon Zeca ubili i njegovu suprugu Mariju i kćer Aleksandru.
– To je grozno. Moje pitanje glasi – je li to nakon 30 godina razlog za flagelantstvo, je li svake godine hrvatska službena politika treba priznavati neki svoj veliki grijeh? S ovim grijehom hrvatska politika, s činom ubojstva, oduzimanja ljudskog života, nema ništa, pa ni Tuđman, pa ni taj nesretni Vlado Šeks, koji je davno rekao da ga je toga stid, da ga je stid tadašnjeg propusta hrvatskog pravosuđa, policije, državnog odvjetništva… Što je još potrebno? To je bilo moje pitanje, rekao je Milanović.
Rekao je kako je ta politika nabijanja kompleksa svakome moralno kamatarenje u kojem neki ljudi sustavno sudjeluju i žive na tome.
– I koliko god ti puta kažeš: “Žao mi je, grozno je”, nije dovoljno. Klekni, lezi, skini se – to ne prestaje, dodao je Milanović.
Rekao je da se bori protiv takvog pristupa i maltretiranja, kako srpskog naroda u BiH, tako i ovdje, jer ima akreditive borbe za prava slabijih u Hrvatskoj, a to je srpska manjina.
– Ali to se promijenilo. Oni koji ih predstavljaju, više nisu slabiji. Pupovac i družina su jaki, arogantni, izmišljaju, lažu, to su moralni reketari, moralni kamatari. I o tome se tu radi, rekao je Milanović.
Milanović je rekao i da je u Domovinskom ratu ubijeno 400 djece, od kojih su neka ubijana i ciljano.
– U Slavonskom Brodu su djecu ubijali minobacačima prijeko, znajući da se igraju na školskom igralištu. Što sad? Ja ne znam imena te djece, ja ne znam imena osoba koje su u Gospiću ubijane u podrumu. Ja ne znam imena tih ljudi, rekao je Milanović.
Dodao je kako to govori da se obračuna s fikcijom da je svaka žrtva ista.
– Nije ista. I upravo ovo inzistiranje na jednom imenu pokazuje da nije svaka žrtva ista, nego neke žrtve po mišljenju nekih ljudi imaju poseban status. E sad ja kažem, držat ću se toga da nije točno baš da je svaka žrtva ista, da na ovakav način žrtve ne možemo izdvajati. Ovo je previše. Postoje stotine i stotine žrtava po kojima se ne zovu ulice u Beogradu, rekao je.
– Obitelji koje su ubijane u Srijemu, mala djeca, ljudi koji su ubijani po podrumima, u vrijeme rata, s naše strane su ubijani. Koja žrtva ima prednost? Idem u Grubore. Ok, idem vlastitom voljom. Tamo je ubijeno šest ljudi. I onda Pupovac prije tjedan dana u Hrvatskom saboru tadašnjem zapovjedniku Sačiću, s kojim se ne slažem u skoro ničemu, kaže: “Ti si se izvukao”. Saborskom zastupniku kaže: “Ti si kriminalac. Ali bude te Vlasta Hrvoj Šipek, za koju sam upravo digao ruku u Saboru, a trebao sam je smijeniti i šutnuti, u figurativnom smislu šutnuti, ona će te optužiti”. Što je to?, dodao je Milanović.
Rekao je i da ne vidi Pupovca i “moralne kamatare” da dolaze na mjesta egzekucija civila hrvatske nacionalnosti.
Referirajući se i na svoje izjave o genocidu u Srebrenici, koje su neki ocijenili kao relativizaciju, Milanović je rekao kako ne možemo funkcionirati po logici da su Srbi u Hrvatskoj u vrijeme pobune bili sjajni ljudi koji su se pobunili “protiv zločestog i zlog Tuđmana i HDZ-a” – pri čemu je naglasio da tu ne misli na obitelj Zec – dok su Srbi u BiH “ubojice, silovatelji, palikuće, ljudi koji su uništili Sarajevo, genocidan narod koji je odgovoran za Srebrenicu”.
– Ta vrsta logike nekim zagrebačkim mustrama odgovara i u stanju su nekim ljudima sve tolerirati ako ponavljaju tu glupu retoriku koja ne drži vodu. Ja nisam pričao rasističke viceve o Srbima ni doma za ručkom u roditeljskom domu, ni 1991., ni 1995., ni danas, poručio je.
Na konstataciju novinara da je ubojstvo obitelji Zec grozan zločin za koji se država potrudila da se počinitelji ne kazne i koji se, unatoč ratnom stanju, dogodio usred grada gdje je država funkcionirala, Milanović je rekao da će ispasti da to relativizira što god da kaže.
– Govoriti da je sve bilo normalno tri tjedna nakon pada Vukovara, nije normalno. Činjenica da se dogodilo samo jedno takvo ubojstvo, za mene je fascinantna iz ove perspektive, rekao je predsjednik.
– Za mene je čudo da se to nije događalo više. A nije se događalo više, dodao je.
Među ostalimg istaknuo je da je jedan od počinitelja Munib Suljić umro u hrvatskom zatvoru te da ga je ipak dosegnula ruka pravde.
– Ovdje se radi o pojedinačnom činu, groznom činu, o tragediji jedne obitelji, ali ne o modelu ponašanja u Hrvatskoj. Ne možete mi reći da se u Hrvatskoj ubojice zataškavaju. Da, nije lako generala ili zapovjednika HV-a nakon pobjedničkog rata i pobjede šest godina kasnije suditi. To nije lako, nijednom društvu to nije lako. Hrvatsko društvo je to ipak učinilo, hrvatsko pravosuđe je to ipak učinilo. Ali to su krvni delikti. Ono što ja vidim kao problem u Hrvatskoj je to što mi sad ovdje razgovaramo već 20 minuta, a Hrvatska nema DORH, zahvaljujući Pupovcu i Plenkoviću. Hrvatska nema glavnu državnu odvjetnicu jer toj osobi nitko ne vjeruje, rekao je Milanović.
O izjavama o genocidu u Srebrenici
Objašnjavajući svoje izjave o genocidu u Srebrenici, Milanović je rekao kako su srpska strana i HDZ BiH optuženi da su htjeli ukinuti “kolonijalnu odluku” Valentina Inzka, nekadašnjeg visokog predstavnika za BiH, o tome da je negiranje genocida u Srebrenici – “što sam ja sto puta nazvao genocidom” – kazneno djelo. Rekao je da je istina ta da su uz posredovanje i nagovaranje međunarodne zajednice prihvatili prijedlog da tu odluku ukinu da bi donijeli novu odluku istog sadržaja zato što srpska strana ima problem s kolonijalnim načinom upravljanja Bosnom i Hercegovinom.
– Ideja je bila da se pokaže jednak politički stav, ali u proceduri BiH, ne kolonijalne uprave. I tu su im hrvatski predstavnici, što se kaže, bili spremni dati ruke. Čim su krenuli u to, cry wolf – “a vidi ih, genocidni gadovi, žele ukinuti kažnjivost negacije genocida”, rekao je Milanović.
– Isključivo zbog toga i samo time sam bio motiviran kada sam govorio o Srebrenici jer imamo posla s ljudima koji lažu, varaju, kradu, koji su se zatvorili u svoju bačvu, koji imaju vrlo mutnu povijest, dodao je, istaknuvši da pritom misli na Šefika Džaferovića, člana Predsjedništva BiH, za kojeg je rekao da je bio hostesa mudžahedinima u ratu te ga nazvao starim udbašem.
O COVID-u i mjerama
Milanović je govorio i o temi pandemijskih mjera, rekavši da se godinu i pol dana krše temeljne ljudske slobode, zadnjih par mjeseci na brutalan način, te se upitao gdje je ljevica da stane u zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
– Gdje je ljevica? Gdje je njemačka ljevica, gdje je francuska ljevica?, upita se.
Govoreći o referendumu Mosta o COVID potvrdama, rekao je da Most proglašavaju za klerikalnu stranku, a da ne vidi baš da je kler na njihovoj strani.
O Ukrajini i Rusiji
Osvrnuo se i na aktualni posjet premijera Andreja Plenkovića Ukrajini.
– Premijer je u Ukrajini. Ja imam simpatiju prema Ukrajini, a Rusiju ne mrzim, dosta nezgodna pozicija. Međutim, 100.000 ruskih vojnika je na granici s Ukrajinom, ne znam što će biti sutra. Što znači ta manifestacija beskrajne ljubavi, je li to vanjska politike Hrvatske? Ili vanjska politika Hrvatske mora biti sebična? Jer Plenković će zbrisati u Bruxelles ako zagusti, ali hrvatski vojnici tamo neće ići, neće ni američki, rekao je Milanović.
O Rafaleima
Milanović je rekao i da će od Plenkovića tražiti da mu dostavi ugovor o kupnji vojnih zrakoplova Rafale, čija je cijena porasla.
– Ja moram vidjeti gdje ide sav taj novac. Jer on utječe na obrambenu sposobnost hrvatske države. To su milijuni i milijuni koji nestaju. U Grčkoj je taj ugovor objavljen, skoro sve, osim nekih sigurnosnih detalja koji su jako, jako mali, rekao je predsjednik.
O Jadranki Kosor
Milanović je objasnio i da je odlikovao bivšu predsjednicu Vlade i HDZ-a Jadranku Kosor na 10. godišnjicu potpisivanja pristupnog ugovora EU-u zbog toga što je tada odradila važan posao za Hrvatsku.
– Ona se u tom trenutku pojavila i to je odradila dobro i u hrvatskom interesu, rekao je Milanović.
Dodao je da je drugi razlog za odlikovanje njezin doprinos borbi za pravnu državu, protiv korupcije u vlastitoj stranci, koja je se, kako je ustvrdio, odrekla, a ljudi koje je politički stvorila, prave se kao da ne postoji.
Izvor:hrt.hr