Nije omiljena, ali je u Hercegovini sve raširenija, što je dobro. Upravo to bi se moglo reći za smreku, smriku, smrikinju koju ovisno o kraju još zovu i smriča, šmrika, smriječ, pa crvena kleka i slično. U takvoj situaciji najsigurniji je latinski naziv juniperus communis, piše Večernji list BiH.
Smreka u Hercegovini nije omiljena ni kod stočara, ni kod pčelara, ni kod planinara, ni kod lovaca… Razlog za to je što smreka, hvatajući svojim snažnim korijenovim sustavom mrvice zemlje po kamenjaru, guši sve ostalo – travu za ispašu, medonosne biljke, a kada se uveže, kroz nju ne samo da ne mogu planinari nego ni lovački psi. Upravo to je jedan od razloga učestalih požara s ciljem čišćenja terena za neke druge biljne vrste.
Štiti zemlju
Bez obzira na to što drvo nema tehničku vrijednost, samo šumari nisu protiv smreke, svjesni da ona čuva ono zemlje što je ostalo i da tako stvara preduvjete za rast drugih biljaka. Oni koji imaju strpljenja promatrati ulogu smreke u pretvaranju golog krša u nisku krašku šumu, mogu lijepo vidjeti kako se to događa. Smreka svojim korijenom i razgranatom krošnjom štiti zemlju, polako ispod svojih grana stvarajući humus. Zahvaljujući humusu i zaštiti koju pruža njezina krošnja, iz tog humusa izniknu autohtone biljke. Na jugu Hercegovine to su – crni jasen, grab, klen, hrast… Kojih dvadesetak godina potrebno je da te nove biljke natkrile svoju dobročiniteljicu, koja onda gubi snagu ne samo zbog konkurencije u tlu, nego i zbog hlada koji ne podnosi. Dakle, sa smrekom se događa nešto slično kao s pričom o kukavici, koja snese jaje u gnijezdo druge ptičje vrste. To se događa i sa smrekom, nakon par desetljeća ona se osuši, dok drveće koje je odgojila nastavlja rast. To je ritam prirode koji traje pedesetak godina, za koji današnji čovjek nema ni vremena ni razumijevanja, nego sudi na osnovi svojih sebičnih interesa.
Goli kamenjar
Moć smreke u golom kamenjaru demonstrira upravo smreka na fotografiji. Manje od šake zemlje bilo joj je dovoljno da nikne iz kamena i nastavi svoj život. Fotografija je snimljena na kamenitom Ljubeću u općini Grude, ulogu čijeg “pošumljavanja” je preuzela upravo smreka. Raritetnu smreku koja se može uvrstiti u rubriku – vjerovali ili ne, pronašli smo uz pomoć Damira Tolja iz Grede, gradsko područje Ljubuškog. Ostalo govori sama smreka.
Izvor:vecernji.ba