U četvrtak 27. siječnja 2022. u Zagrebu je u 92. godini života umro član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. sc. Nedjeljko Mihanović, hrvatski povjesničar književnosti i političar, predsjednik Sabora Republike Hrvatske od 1994. do 1995., izvijestili su iz Ureda za odnose s javnošću i medije HAZU.
Rođen je 16. veljače 1930. u Sitnu Donjem pokraj Splita. Nakon završene Klasične gimnazije u Splitu studirao je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i diplomirao 1958. te zatim djelovao u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnost, a od 1976. do 1990. bio je voditelj Odsjeka za književnost Zavoda za književnost i teatrologiju. Od 1966. do 1968. bio je lektor za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Hamburgu. Doktorirao je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora.
Od lipnja 1990. do 1994. te od 1995. do 2000. bio je predsjednik Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i šport Sabora Republike Hrvatske, a od 1994. do 1995. bio je predsjednik Sabora.
Od 1998. bio je savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za etička i moralna pitanja, a od 1999. do 2000. predsjednik Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.
Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost, izabran je 1980.
Pisao je eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.
Posebno se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963.-1967.), Antun Gustav Matoš (1973.), Vladimir Nazor (1977.), Vjekoslav Majer (1978.) i Antun Branko Šimić (1988. i 1998.).
U biblioteci Pet stoljeća hrvatske književnosti priredio je sljedeće pisce: Fran Mažuranić, August Harambašić, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Franjo Marković, Vjekoslav Majer, Grigor Vitez, Grgur Karlovčan, Mihovil Pavlek Miškina, Ilija Jakovljević, Nikola Miličević, Josip Pupačić, Branislav Zeljković, Nikola Pulić, Saša Vereš, Vojislav Kuzmanović, Stanko Juriša i Zlatko Tomičić.
Zasebno je priredio nekoliko pojedinačnih izdanja djela hrvatskih pisaca (Frano Alfirević, Rikard Jorgovanić, Vladimir Nazor, Otokar Keršovani, Ivana Brlić-Mažuranić, Franja Žanić, Ranko Marinković, August Cesarec, Jure Kaštelan, Vjekoslav Majer, Tin Ujević, A.B. Šimić, Ivan Despot, Branko Klarić, August Šenoa, Olinko Delorko, Zlatko Tomičić).
U biblioteci Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti priredio je djela: Vladimira Nazora, Izbor pjesama, sv. I. i II.; Izbor proze, sv. I. i II., Zagreb, 1999; Izabrana djela Izidora Poljaka (2004.); Đure Sudete (2004.); Jeronima Kornera (2005.); Rajmunda Kuparea (2005.); Lucijana Kordića (2006.), Srećka Karamana, Ante Jakšića i Jakše Ercegovića (2007.).
Objavio je i autorske knjige: Poezija Stanka Vraza (1971.), Pjesničko djelo Vladimira Nazora (1976.), Portreti i eseji o hrvatskim piscima (1981.), Oblikotvornost i smisao (1987.), Mjera i vrijednost (1989.), Govor umjetnosti (1992.), Na putu do hrvatske državnosti (1996.), Državnost iznad svega (1998.), Prepoznavanje vrijednosti (2001.), Za jedinu i vječnu Hrvatsku – dr. Franjo Tuđman (2001.), Poljički Parnas (2005.), Tajanstvenost umjetničke riječi (2007.), Poljički Parnas II. Poljička čitanka (2009.) i Tuđmanova baština (2010.).
Izradio je sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima: Vladimir Nazor (1969.), Vjekoslav Majer (1970.), Antun Mihanović (1971.), A.G. Matoš (1973.), Ivana Brlić-Mažuranić (1974.), August Cesarec (1974.) i Vladimir Nazor (1976.).
Odlukom predsjednika Franje Tuđmana, Nedjeljko Mihanović odlikovan je sa sedam visokih državnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata (1990.-1992.), Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red Hrvatskog trolista, Red Ante Starčevića, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red kneza Trpimira s ogrlicom i danicom te Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.
Sućut izrazili premijer i predsjednik Sabora
– S iznimnim sam žaljenjem primio vijest o odlasku uglednoga hrvatskog književnika i političara, gospodina Nedjeljka Mihanovića. Pamtit ćemo ga kao vrsnog povjesničara hrvatske književnosti koji je brojnim esejima i kritikama te priređenim sabranim djelima mnogih hrvatskih pisaca dao osobit znanstveni doprinos interpretaciji i sistematizaciji novije hrvatske književnosti, istaknuo je premijer.
Pamtit ćemo ga, nastavio je, i po aktivnom doprinosu u stvaranju hrvatske države te obnašanju mnogih istaknutih dužnosti – od ministra prosvjete i kulture, predsjednika Hrvatskog sabora u mandatu 1994.-1995., te saborskoga zastupnika.
– Nedjeljko Mihanović u hrvatskoj će povjesnici ostati zapamćen po političkom doprinosu demokratskim promjenama i razvoju parlamentarizma te, napose, afirmaciji hrvatskog kulturnog i povijesnog identiteta. U ovim teškim trenucima primite, molim Vas, uime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno izraze iskrene sućuti i poštovanja, poručio je u sućuti obitelji premijer Andrej Plenković.
– S tugom i žaljenjem primio sam vijest o odlasku gospodina Nedjeljka Mihanovića. U ime Hrvatskoga sabora i osobno, s dubokim suosjećanjem izražavam Vam iskrenu sućut, stoji u priopćenju predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.
Jandroković je napisao da Sabor pamtiti Mihanovića kao svog trećeg predsjednika od 1994. do 1995. godine, a hrvatska javnost s osjećajem zahvalnosti zbog njegovog iznimnog doprinosa u stvaranju slobodne, suverene i neovisne Hrvatske.
– Kao bliski suradnik predsjednika Franje Tuđmana, Mihanović je imao značajnu ulogu u demokratizaciji zemlje, promicanju višestranačja i izgradnji hrvatskih institucija, ustvrdio je u pismu sućuti.
Izvor:hrt.hr