Izaziva nelagodu i tugu, a opasnija je za zdravlje od primjerice pretilosti. Ona se zove – usamljenost, a nazivaju je i pošast 21. stoljeća. Posebno osjetljiva na nju su visoko razvijena društva. Čovjek je društveno biće koje se ostvaruje sudjelovanjem u zajednici. Odvajanjem od ljudi, on postaje frustriran.
-Osamljenost je stanje gdje čovjek sebe doživljava odvojenim od drugih. Pri tome se javljaju emocije poput tuge, praznine i srama. Ljudi se otuđuju ne samo od drugih, već i od samih sebe, rekao je psihoterapeut Boris Blažinić.
Usamljenost, sama po sebi, dovodi ili može dovesti do depresije. Ljudi su sve manje i manje funkcionalni. Istraživanja socijalne izolacije govore kako ne možemo dugo jedni bez drugih. A u vremenima izoliranosti, našim mislima dominiraju drugi ljudi.
Mislimo, sanjamo, pa čak i haluciniramo druge kad to stanje traje dugo. Uz pandemiju, uzroke usamljenosti nalazimo i u društvenom uređenju.
-U periodu 21. stoljeća radimo više nego što su radili ljudi prije, povećava se opseg rada i primjećujemo u našoj svakodnevici, koliko je teško organizirati susreta s nama bliskim ljudima. Usprkos tome što danas s raznim tehnologijama i društvenim mrežama, nikad nam nije bilo lakše doći do nekoga, tako da kapitalizam pokazuje različite antisocijalne momente, naglasio je sociolog Branko Ančić.
Iako izaziva neugodu ipak može biti i korisna. Primjerice pri umjetničkom stvaranju, gdje je i inspiracija. Kao i u jednoj od najboljih pjesama Damira Martinovića Mrleta – “Sam u vodi”.
Usamljenost valja liječiti vraćajući se na svoje duhovne postavke i konzumirajući umjetnost. Jer nam umjetnici poklanjaju bliskost i intimno duhovno iskustvo kaže Mrle.
-Ljudi su tužni, jer su odvojeni sami od sebe. Najvažnija stvar u čovjeku je duša, rekao je glazbenik Damir Martinović Mrle.
Usamljenost je često vezana i uz umirovljeničku dob.
-Usamljenost je jako opasna, pogotovo ako je čovjek sam, onda gubi svaki doticaj s društvom i okolinom. I onda gubi tu pozitivnu energiju, koja mu je potrebna za daljnji život, poručio je Miroslav Klenak iz Udruge umirovljenika Malešnica.
Osim što biološki i evolucijski opstajemo kao vrsta jedino ako smo zajedno, mi uživamo u prisustvu drugih ljudi. Tako dobivamo potvrdu svog postojanja, uživamo u bliskosti, izražavanju pažnje i kreiranju veselja.
Zato kažemo da je čovjek, čovjeku – lijek.
Izvor:pogled.ba