Ivo Visin samo je jedan iz niza slavnih Hrvata koje je dala Boka kotorska, poznata kao zaljev hrvatskih svetaca. Njega se slavi kao prvog Hrvata koji je oplovio svijet u brodu kojem je bio vlasnik i na kojem je bio kapetan.

Bio je šesti moreplovac kojem je to nakon Magellana pošlo za rukom. Prije Visina, prvi Hrvat koji je oplovio svijet, ali na tuđem brodu bio je Tomo Skalica, koji se 20. listopada 1851. finskim kitolovcem iz Bremena uputio na daleki put.

Obalno šetalište

U Tivtu, gradiću u Boki od davnine nastanjenom Hrvatima u blizini Visinova rodnog Prčnja, njegovo ime nosi obalno šetalište u centru grada. Prije nekoliko godina pokrenuta je inicijativa da se imenom slavnog bokeljskog pomorca nazove tivatski međunarodni aerodrom.

Na današnji je dan 1852. hrvatski pomorac Ivo Visin isplovio na put oko svijeta koji će dovršiti 30. kolovoza 1859. i tako postati prvi Hrvat koji je oplovio svijet.

Pomorac od 12. godine

Veliki zaljubljenik u pomorstvo, Ivo Visin rođen je 1806. u mjestu Prčanj u Boki kotorskoj, njegova obitelj podrijetlom je iz Istre. Pomorstvom se počeo baviti već u 12. godini na jedrenjacima, a kapetanski ispit položio je u Trstu. Šesti je moreplovac nakon Magellana koji je otplovio svijet.

Njegovo putovanje, brodom „Splendido“, započelo je 11. veljače 1852. godine. Osim kapetana Visina i poručnika Fridriha Bellavita, posadu je činilo još devet moreplovaca. Oni su pod habsburškom zastavom iz Antwerpena krenuli na put, ploveći rutom Antwerpen – Rt Horn – Valparaiso – San Francisco – Honolulu – Singapur – Bangkok – Hongkong – Rt dobre nade – Plymouth – Trst. U luku Trst posada je stigla 30. kolovoza 1859. godine.

Počasna zastava

Za sve zasluge car Franjo Josip I. odlikovao je kapetana Iva Visina viteškim križem reda Franje Josipa i udijelio mu bijelu počasnu zastavu „Merito navali“. Jedina bijela počasna zastava koja je dodijeljena 31. lipnja 1860. za njegovo putovanje oko svijeta jedrenjakom „Splendido”, prvom austrijskom i šestom uopće, trgovačkom brodu koji je to uspio, u vremenu od 1852. do 1859. godine. Prema propisima austrougarske mornarice, svaki brod bi imao obvezu pozdraviti jedrenjak na kojem je izvješena ova zastava. Inače, Austro-Ugarska je izdavala počasne zastave za zasluge u pomorskoj djelatnosti i to crvenu počasnu zastavu ili „Fortitudini navali“, za ratne zasluge i bijelu počasnu zastavu ili „Merito navali“, koja se dodjeljivala u tzv. mirnodopskim uvjetima.

Božja skrb

„Merito navali“ danas se čuva u župnoj crkvi u Prčanju, zajedno sa svečanom poveljom kojom se poziva Kapetana na dodjelu priznanja. Zastava je zapravo oblikovana s mnogo manje pojedinosti i mnogo jednostavnije nego što je to u mnogim suvremenim izvorima prikazano s mnogim detaljima, kao što i dolikuje zastavi koja je bila predviđena za dugotrajno isticanje na vrhu jarbola.

Dirljiv trenutak zbio se kad se kapetan Visin, nakon sedmogodišnjeg putovanja vratio u rodni kraj, on je prvo otišao u staru župnu crkvu, da bi zahvalio Blaženoj Djevici Mariji za zagovor koji ga je pratio tijekom opasnog i dugog puta, a tek onda je otišao u obiteljsku kuću gdje su ga željno čekali njegovi bližnji. Tako je pokazao da je za životna putovanja najvažnija Božja skrb, a tek onda osobne sposobnosti i vještine.

Poznati Hrvati Boke Kotorske

A Boka Kotorska, jedno od stožernih mjesta povijesti hrvatske kulture i duhovnosti dala je mnoge slavne Hrvate, osobito prastara katolička Kotorska biskupija. Bez obzira što je danas izvan granica Republike Hrvatske, Boka Kotorska ostaje nedjeljivi dio hrvatskog nacionalnog bića i njegove bogate povijesti, na ponos bokeljskih Hrvata.

Poznati Hrvati Boke Kotorske:

sveti Leopold Bogdan Mandić (1866. – 1942.),
blažena Ozana Kotorska (isto poznata kao Katarina Kosić, 1493. – 1565.),
blaženi Gracija iz Mula (1438. – 1508.)
službenica Božja Ana Marija Marović (1815. – 1887.) – utemeljiteljica redovničke družbe
Andrija Zmajević (1628. – 1684.), nadbiskup
Nikola Modruški (oko 1427. – 1480.), biskup
Matija Zmajević (1680. – 1735.), admiral i zapovjednik flote Rusije za Petra Velikog
Andrija Paltašić (1450. – 1500.), tiskar, nakladnik
Vicko Zmajević (1670. – 1745.), nadbiskup
Slavko Luštica (1923. – 1992.), nogometna legenda Hajduka
Tomislav Crnković (1929. – 2009.), nogometna legenda Dinama
Josip Marinović (1741. – 1801.), isusovac
Jeronim Korner (1909. – 1976.), pjesnik
Viktor Vida (1913. – 1960.), književnik
Luka Brajnović (1919. – 2001.), književnik i novinar
Tripo Kokolja (1661. – 1713.), kasnobarokni slikar
Vjenceslav Čižek (1929. -2000.), pjesnik i emigrant
Josip Pečarić (1948.), hrvatski akademik i znanstvenik

i brojni drugi Hrvati “zaljeva hrvatskih svetaca”.

Izvor: narod.hr