Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet…
Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši… njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.
Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.
Vladimir Prelog (1906. – 1998.)
kemičar, nobelovac
Biti najbolji u struci i u isto vrijeme biti ponizan odličje je velikih osoba i ljudi od karaktera. Jedan od takvih bio je i naš sunarodnjak Vladimir Prelog, kemičar i dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine.
Ovaj u cijelom svijetu poznati znanstvenik i Hrvat rođen je 23. srpnja 1906. godine u Sarajevu, ali već se 1915. s roditeljima seli u Zagreb. Školovao se u Zagrebu, Osijeku i Pragu, gdje je, nakon što je stekao doktorat iz kemije, jedno vrijeme i radio. Godine 1935. vraća se u Zagreb i predaje na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i, u isto vrijeme, radi na znanstvenim istraživanjima iz organske kemije, koja su donijela velike rezultate.
Početkom Drugog svjetskog rata, Prelog odlazi u Švicarsku i tamo se pridružuje slavnom hrvatskom kemičaru i nobelovcu Lavoslavu Ružički. Kad je 1957. Ružička otišao u mirovinu, Prelog postaje šef laboratorija organske kemije na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu. Za svoje zasluge i doprinose u toj znanosti Prelog je odabran za najboljeg u svojoj struci i dobio je Nobelovu nagradu. Njegovi kolege iz struke nagradili su njegov uporan, strpljiv i uspješan rad.
Prelog je u svojim mladim danima bio stipendist Hrvatskog kulturnog društva Napredak, kao i Ivo Andrić, još jedan nobelovac. Napredak je posebno ponosan na svoje nobelovce te je utemeljio zakladu za stipendije pod njihovim imenima, da bi pomogao hrvatskim studentima završiti sveučilišnu naobrazbu, pa i postići znanstvene vrhunce.
Svi koji su poznavali Vladimira Preloga, tog slavnog znanstvenika, kažu da ga nije uopće zanimala vlast ili kakva moć nad ljudima. Izbjegavao je takozvano visoko društvo i sve one koji trče za slavom i paradiraju svojim novcem, znanjem ili bilo čim drugim. Bio je tih i ponizan, ali u isto vrijeme šaljiv, pa i ironičan. Dosegao je vrhunce i ostao dosljedan u svojoj ljudskosti i humanosti.
Ne zaboravimo da je Prelog bio ponosan i na svoje podrijetlo i domovinu. To je pokazao i u onim teškim trenutcima kad je 1991., sa još 108 nobelovaca, podigao glas za mir i slobodu svoje Hrvatske.
Vladimir Prelog umro je u Švicarskoj 7. siječnja 1998., a njegovi zemni ostatci počivaju u miru Božjem na Mirogoju u Zagrebu.
dr. Ante Čuvalo
izvor:hkv.hr