Proljetna sjetva diljem BiH u punom je jeku, oni u nizinskim predjelima tijekom cijelog ožujka sade krumpire, luk, siju žitarice… U Seljačkom savezu FBiH pitamo kakva je situacija na zemljištima. – Završila je sadnja ljubuškog ranog krumpira, a ogroman problem stvara suša. Nema oborina i krumpir je stigao za okopavanje – pričaju nam u Savezu.
Pitamo i na razini države koliko se sadilo ove godine. – Sadnja je u nekom prosjeku, na razini ranijih godina, s tim da je povećana cijena proizvodnje. Od 100 do 150 posto veća je cijena proizvodnje, sjeme je otišlo za 50 posto, što će biti na kraju, uistinu nam je teško prognozirati – pričaju nam u Seljačkom savezu. Sličnog stava je i iskusni proizvođač povrća Mladen Lazić koji u izjavi za BHRT nije krio razočarenje situacijom.
– Okrenuli smo kompletnu proizvodnju na sustav kap po kap zbog cijene gnojiva koja je nenormalna, imate sad situaciju da je urea 250 maraka po toni. Znači, jedna tona gnojiva skuplja je nego dulum (1000 m2) zemlje – priča Lazić. Da nas ne očekuje nimalo jednostavna situacija, potvrđuje i priopćenje vezano za federalne robne rezerve, gdje Vlada Federacije jamči otkup merkantilne pšenice iz sjetve 2021./2022. po prosječnoj cijeni koja bude na tržištu u danom razdoblju, piše Večernji list BiH.
Predsjednik Udruge poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo upozorava da je vrijeme sjetve za nadolazeću jesen, vrijeme je za žito, kukuruz… i vlade se moraju aktivirati i ubrzati korake kako bi potaknule zemljoradnju.
Četverostruko poskupljenje
A zašto je cijena poljoprivredne proizvodnje najskuplja ikad, vjerojatno znaju i ptice na grani. Sve je počelo s 2020. godinom i pandemijom koja zatvara sve i automatski stvara krizu. Pandemija se, nažalost, oduljila te na globalnoj razini još traje. Od veljače nastavilo se s ruskim ratom u Ukrajini. Rusija je, naime, glavni igrač na tržištu gnojiva, lani je bila i najveći izvoznik nitrogenskih gnojiva i drugi najveći izvoznik kalijevih i fosfornih gnojiva i sankcije njoj donijele su i sankcije svima ostalima. Čak se i ozbiljnije europske države, veći proizvođači, žale da više ništa ne mogu planirati za mjesece unaprijed.
“Gnojivo koje smo plaćali 150 – 200 eura za tonu prije godinu, sada košta 800 eura i to je totalno nerazumna cijena. Povrh svega postoji manjak! Tako da na cijenu, koja je puno veća, moramo dodati i nedostatak proizvoda”, izjavio je Laurent Gomand, direktor jedne obiteljske farme u Belgiji. A kad se vratimo u BiH, ovo planiranje za mjesece unaprijed djeluje kao znanstvena fantastika. Ovdje sve funkcionira dan po dan zato i nije čudo što su peradari ovih dana uputili dramatičan apel Srbiji i Mađarskoj da otvore tržište za izvoz kukuruza i drugih žitarica u ovu zemlju. – Nažalost, meni ova država nije pomogla zasijati velike površine kukuruza i prehranim perad i zato ja moram gledati prema susjedima i njihovoj pomoći, a da mi je drago to, i zbog odnosa iz prošlosti i današnjice, naravno da nije – kazao je.
Sustavno obezvrjeđivanje
Gdje će poljoprivredna priča u BiH završiti, teško je prognozirati, ali prema viđenom, situacija nije dobra. Već se dugo godina sela prazne, a proizvodnja hrane skroz je marginalizirana. Poljoprivreda je, treba otvoreno reći, u BiH sustavno obezvrjeđivana, a tek se posljednjih godina počelo ponovno razmišljati o njezinom aktiviranju. Sada treba dugoročno razmišljati, razvijati proizvodnju gledajući ne prema idućim mjesecima nego godinama kako ne bismo ni o kome ovisili i kako se ne bi ponižavalo poljoprivrednike koji su prisiljeni “moliti za milostinju” da bi proizvodnja uopće opstala.
Izvor:Vecernji.ba